Tazio Nuvolari - velika legenda motorsporta
Tazio Nuvolari je postao legenda tokom svog zivota, poznat kao IL Montavani Volante, Leteci Mantuan. Bio je simbol hrabrosti i rizika i 30 godina je zapanjivao trkacki svijet svojim poduhvatima na dva i cetiri tocka. Rodjen je 18. Novembra ,1892, u Kasteldriu kod Mantua. Njegov ujak Giuseppe bio je prodavac Bianchi i upoznao je svog necaka sa motorsportom. Nakon sto je odsluzio Italijansku vojsku kao vozac poceo je ozbiljno sa trkama na motociklima kada je napunio 28 godina. Trkao se na Norton, Sarolea, Garelli, Fongris i Indians-ima. Njegove voznje primjecene su od mocnog Bianchi tima i on je postao njihov clan a naposljetku i Italijanski sampion. Na GP u Monzi za motocikle imao je udes tokom treninga. Rezultat udesa bile su dvije polomljene noge. Posto su mu doktori stavili gips na obe noge receno mu je da ce tek za mjesec dana moci ponovo hodati i da bi trebalo da napusti trke na motociklima.Slijedeceg dana startovao je na trci vezan za svoj motor. Trazio je od svojih mehanicara da ga drze uspravno na startu trke i da ga uhvate na cilju.Legenda o Taziu Nuvolariu nastala je taj dan kada je pobijedio u ovoj trci. Nuvolari je poceo trke u automobilima 1924. sa 32. godine dok se jos takmicio sa motociklima. 1927. osnovao je sopstveni tim, kupivsi par Bugatti-a 35B koje je dijelio sa svojim ortakom Achille Varzi-em koji je takodjer bio uspjesan trkac na motociklima. Ovo partnerstvo se poslije pretvorilo u intenzivno rivalstvo. Nuvolari je poceo da pobijedjuje u trkama na racun Varzia koji je napustio tim. Varzi, sin bogatog trgovca, mogao je priustiti bolju opremu i kupio je Alfu P2. Sa ovim autom bio je u prednosti nad Nuvolariem. 1929.Nuvolari je potpisao za Alfa Romeo i jos jednom postao timski kolega svog rivala Varzi-a. "Mille Miglia" 1930. ce ostati zabiljezena u istoriji kada je Nuvolari uhvatio opustenog Varzia vozeci po noci sa ugasenim farovima. Tri kilometra prije cilja iznenada mu je prisao sa strane i smijeseci se zapanjenom kolegi upalio je svoje farove i odjurio u pobjedu.

Za Targa Floriu 1932. trazio je od Enza Ferraria jednog mehanicara koji je imao istu ili manju tezinu od njega. Nuvolari je uzeo mladog mehanicara kojeg mu je dao Ferrari i rekao mu da ce ga upozoriti kad se priblize posebno teskom zavoju tako da ne bi propisno prestrasio mladog mehanicara. Kako su se priblizili krivini, Nuvolari bi viknuo mehanicaru da se skloni ispod kontrolne table. Poslije trke i jos jedne pobijede Nuvolaria, Ferrari je pitao mehanicara kako je bilo:"Nuvolari je poceo da vice na prvom zavoju i prestao na posljednjem", mladic je odgovorio, "ja sam bio na podu bolida svo vrijeme". 1933.je imao mnogo pobjeda ali se udaljio od sefa tima Enza Ferraria i otisao u Masserati. 1933. je takodjer otputovao u Sjevernu Irsku gdje je vozio Tourist Trophy utrku u superpogonskom MG K3 Magnette. Poslije totalne dominacije u trci neko ga je upitao da li su mu se svidjele MG-ove kocnice. Nuvolari je odgovorio da ne bi bas mogao reci jer ih nije puno koristio.1935. nagovoren je da se vrati u Alfa Romeo i zabiljezio jednu od njegovih najvecih pobjeda u Nurburgringu.Vozeci zastarjelu Alfu protiv mocne Njemacke nacije.Vozio je na samoj ivici moguceg a ponekad i iza nje. Njegova bjesomucna potjera natjerala je vodeci Mercedes da odustane sa eksplodiranom gumom, i odjezdio je u pobjedu ispred velikog broja zvanicnika nacisticke partije.1936.imao je ozbiljnu nesrecu tokom treninga na GP Tripolija ali je pobjegao iz bolnice i taksijem dosao na trku gdje je zavrsio sedmi u rezervnom bolidu. Poslije smrti Bernda Rosmajera 1938. Auto Union je ocajnicki trazio vozaca za njihovog srednjemotornog trkaca. Na insistiranje Dr.Ferdinanda Porsche-a obratili su se Italijanu Nuvolariu koji je onda pobijedio na Britanskom GP u Doningtonu.

Samo II Svijetski rat je mogao zaustaviti Nuvolaria, ali posto su borbe zavrsene on se vratio trkama sa 53.godine. U jednoj nebitnoj trci otpao mu je upravljac njegovog bolida ali je uspio da se vrati u boks drzeci volan jednom i upravljacku sipku drugom rukom. Nastavio je sa pobjedama ali godine i bolest akutne astme ,rezultat godina udisanja izduvnih gasova,ce konacno uzeti svoj danak. Njegova posljednja "Mille Miglia" bila je oderdjujuci momenat njegove slikovite karijere. Neki su rekli da je zelio da umre u sportu koji je toliko volio ali ta mu se zelja nije ispunila. 11.Augusta 1953,devet mjeseci poslije mozdanog udara on je umro. Po njegovoj zelji sahranjen je u zutoj (trkackoj) majici i plavim pantalonama.

Vise od 50.000 ljudi je bilo na njegovoj sahrani. Enzo Ferrari dolazeci u Mantu-u zaustavio se u jednoj radnji da se raspita za pravac. Vidjevsi tablice iz Modene i ne znajuci identitet vozaca, radnik je promrmljao: "Hvala sto ste dosli. Takav covjek se nece ponovo roditi."