![]() |
![]()
Najstarije pisano svjedočanstvo o Samoboru je Povelja Bele IV, hrvatsko-ugarskog kralja. Tim dokumentom iz 1242. godine, nakon rata s Tatarima, kralj je potvrdio privilegije koje je Samoboru dvije godine ranije udijelio herceg Koloman. Mjesto Samobor time je uzdignuto na razinu "slobodnog kraljevskog poveljnog trgovišta" s pravom patronata (biranja župnika), izbora suca i uprave i s "pravom mača" (ius gladii), tj. s pravom izricanja smrtne kazne. Samobor nije imao drugih gospodara do svojih građana, a porez je plaćao samo kralju. ![]() ![]() Samobor je bio jedno od značajnijih središta Hrvatskog narodnog preporoda u prvoj polovici 19. stoljeća. Tu je živio skladatelj Ferdo Livadić koji je 1833. godine u svome dvoru (danas Samoborski muzej) na stihove Ljudevita Gaja skladao budnicu "Još Horvatska nij’ propala". Mnogi prvaci narodnoga pokreta bili su njegovi česti gosti. Tako je i Stanko Vraz tu susreo svoju Ljubicu, Julijanu Cantilly, kojoj je posvetio svoju zbirku pjesama "Đulabije". U Samoboru je 1937. godine osnovana Komunistička partija Hrvatske, a Samoborsko gorje i Žumberak bili su tijekom II. svjetskog rata važno središte partizanskog antifašističkog pokreta.
![]() Franjevački samostan i crkva Uznesenja Bl. Djevice Marije iz 1733. godine, s drevnom knjižnicom, nekoliko inkunabula Kapela Sv. Mihalja i Kapela Sv. Jurja iz 16. stoljeća Kapela Sv. Filipa i Jakova iz 17. stoljeća Kapela Sv. Ane iz 18. stoljeća
Livadićev dvor iz 18. stoljeća Najstariji podatak o školi
potječe iz 1535. godine
|