 |
|
Program
Uprava
O
nama
Mape
Zanimljivosti,
pisma,..
Podsjetnik
o CG
Prezimena
u CG
Plemena
u CG
Obicaji
u CG
Linkovi
Slike
i amblemi
Search
SVETI
VLADIMIR DUKLJANSKI,
vladar Duklje od 997. Do 1016. Slave ga 4. Maja (22. Juna) sve tri vjere u
Crnoj Gori.
SVETI
VASILIJE OSTROSKI
(Popovo Polje - Hercegovina, 28. Decembra 1610. - Manastir Ostrog, 29.
April 1671). Slavi se 12. Maja (29. Aprila).
SVETI STEVAN
PIPERSKI (Zupa
Niksicka ? - Celija Piperska, 20. Maj 1697; prema nekijem izvorima, umro
je 20. Maja 1714.). Slavi se 2. Juna (20. Maja).
SVETI
PETAR CETINJSKI - CUDOTVORAC (Njegusi, 1. April 1749. - Cetinje, 18. Oktobar
1830), crnogorski vladar i vladika izmedju 1782. i 1830. Godine. Slavi se
na Petrovdan (Lucindan), 31. (18) oktobra.
Srpska pravoslavna
crkva bila je razvila mit o petom crnogorskom svecu, Sv. Arseniju, cije su
mosti tajanstveno prenesene iz Pecke patrijasije u Crnu Goru. cuvane su u
crnogorskijem manastirima: Celiji Piperskoj, Zdrebaoniku kod Danilovgrada,
Ostrogu, Kosijerevu, Manastiru Moraci, Dovolji na Tari.
Medjutijem, Sv.
Arsenije nije crnogorski nego srpski svetac (Srem ? - 1267), nasljednik
Svetoga Save. Njegovo unosenje u krug crnogorskijeh pravoslavnih svetaca
vrsila je SPC u sklopu opste politike posrbljavanja Crnogoraca i Crne
Gore.
Crnogorci
koje je kanonizirala SPC kao srpske svece
Sv. JOANIKIJE
DEVICKI, rodom
iz Dioklitije Fortinske (Crnogorskoga Primorja), kojega je SPC proglasila
za sveca u prvoj polovini XV s; odmah nakon smrti (pominju se tri godine
njegove smrti: 1430, 1440. I 1450). Bio je isihazsta i samotnjak u Crnoj
Reci na Ibru dje je podigao crkvu i manastijer, a zatijem odlazi u Drenicu
na Kosovu radi samotovanja u Devickoj pustinji, po kojoj je i dobio
nadimak. Tokom XVI v. Pecka patrijasija obnavlja i razvija kult ovoga
sveca. Ktitor je manastijera Devica dje mu mosti i danas pocivaju. U tom
manastijeru sacuvan je njegov portret kao ktitora, uz portrete iz XVI v. u
Peckoj priprati i iz 1601. G. u selu Mlecani kod Prizrena u crkvi Sv.
Nikola.
U duhu svoje politike,
SPC kanonski je proglasila za sveca i srpskog despota STEVANA
STILJANOVICA, inace crnogorskoga feudalca, rodom iz Pastrovica (? -
oko 1540). Bio je kastelan Novigrada i Orahovice, upravnik Valpova,
pristasa Ferdinanda Hasburskog u borbi protiv Jovana Zapolje za ugarski
prijesto. Krajem 15. V. napustio je Crnu Goru i prijesao u Srbiju dje ga
legenda veze za grad Morovic. Mosti Sv. Stevana Stiljanovica i njegove
supruge Jelene pocivaju u manastiru Sisatovcu na Fruskoj Gori. Zanimljivo
je napomenuti da je ime ovoga sveca nosio 1942. g. jedan partizanski
bataljon pastrovskog i primorskog kraja. Potrebito je vrnuti Sv. Stevana
Stiljkanovica svetiteljima crnogorskog naroda kojemu pripada.
Potonji, 33. clan
Zakonika Petra I zavrsava se: "…Za sahraniti i uzdrzati sve ovo
visenapisano na trideset i tri clena razdijeljeno, ucinismo svekolici
zakletvu, cjelujuci castni i zivotvorjasci krst i svjatoje Evangelije pri
tom i svete mosci velikomucenika Panteleimona. Na Cetin 17 cisla 1803 goda".
Iz ovoga slijedi, da su u to doba na Cetinju (najvjerovatnije u
Cetinjskomu manastiru) postojale mosti SVETOGA VELIKOMUCENIKA
PANTELEIMONA na koje su se Crnogorci zaklinjali kada su pravili razne
stege. Te su mosti potom nestale iz Crne Gore. Neki izvori drze da je
sveti Panteleimon bio LUKA KALUDJEROVIC. Naucno su ostale
nedokazane tvrdnje i pretpostavke: 1. Da je Sv. Panteleimon bio Luka
Kalu|erovic, i 2. Da je njegov kult u Njegosevo doba zamijenjen kultom Sv.
Petra Cetinjskog, u duhu petrovicevskog nauma uzdizanja svoje dinastije,
na ustrb ranije tradicije.
Takodjer je jos uvijek
naucno neispitan ISAIJA OD ONOGOSTA. Zivio je u XVI v. u
ostroskijem stijenama, prije Sv. Vasilija Ostroskog. Turci su mu na Poviji
sazegli manastijer, usljed cega je prijesao na Ostrog. Nedavno je SPC
otvorila u Niksicu duhovni centar koji nosi ime ostroskog svetitelja
Isaije od Onogosta. Ova reafirmacija imena Isaije od Onogosta vrsi se,
svakako, u sklopu politike SPC na posrbljavanju i otudjivanju crnogorskoga
nasljedja.
Katolicki
svecevi i blazeni sa crnogorskog podrucja
Crna Gora je dala
citavi niz sjajnijeh istorijskijeh licnosti, svetaca Iiblazenih,
kanonizovanijeh u ramu Rimokatolicke crkve.
Sveta braca PETAR, ANDRIJA i LOVRO, bokeljski mucenici, sto
ne iskljucuje mogucnost njihova pripadanja krugu starohriscanskijeh
velikopodviznika (himnika). Tri kosti brace Sv. Petra, Andrije i Lovra (Laurencija)
cuvaju se u relikvijaru katedrale Sv. Tripuna u Kotoru, u tri staklena
cilindra sa zajednickijem srebrnim postoljem. U njihovu cast podignuta je
Crkva u selu Krasici (Lustica) blizu Tivta.
Krugu velikana crkvene
istorije sa podrucja Crne Gore pripada i papa SIKST V PERETIJE
(Gratomore, 13.12.1520. – 24.8.1590). Izabran je za papu 24.4.1585.
godista, nakon smrti pape Gregorija XIII. Jedan je od najcuvenijih papa
svijeh vremena. Papa Sikst V Peretije je porijeklom iz Crne Gore, iz sela
Krusevice u Boki Kotorskoj, iznad Veriga, iz plemena Svilanovica koji su
prijesli u Italiju. (Svi Svilanovici su pravoslavci i Ilave Sv. Nikolu,
ali se i ponose papom Sikstom V Peretijem koji je isticao svoje porijeklo).
Njegov program je bio da Crkvu ucini potpuno nezavisnom od svake svjetovne
sile, i da im se nametne kao gospodar. Potpisivao se sa Peretti, Peretto,
sto na italijanskom znaci Kruskar. To je, ujedno, i dokaz da nije
zaboravio svoje podrijeklo (Krusevice u Boki Kotorskoj). U svezi sa tijem,
legenda zbori da su u njegovom grobu, prilikom sahrane, zasjale tri zlatne
kruske.
Blazeni ADAM KOTORANIN, balkanski franjevacki misionar u 14.
v. Prema predanju, sahranjen je pod oltarom Gospe od Skrpjela.
Blazeni MARIN KOTORANIN, franjevac, kojega je 1472. godista
papa Siksto IV poslao kao legata u Persiju, dje je umro mucenickom smrcu.
Kao I Bl. Adam Kotoranin, pripadao je manastiru sv. Franje na Grudicu (Kotor),
koji je 1288. Osnovala kraljica Jelena, porijeklom Francuskinja, zena
kralja Urosa I.
Blazeni MARIN "drugi" KOTORANIN, franjevac iz 13. v.
mucenik u Tatariji (oko 1288. g.).
Blazeni GRACIJA (Muo, Boka, 1438 – Mleci 1508.), brat-laik
pustinjackoga reda Sv. Augustina. Papa Leon XIII mu je potvrdio stovanje
1889. godista.
Blazena OZANA (HOSANA), JOVANA DJUJOVIC (Releze, Ljesanska nahija,
25.11.1493. – Kotor, 27.4.1565), slavljena i cascena u Crnoj Gori, Boki
i Dalmaciji (Sv. Ozana), koja je kao trecoretkinja reda Sv. Dominika i
zvanicno promovisana u svece katolicke crkve odlukom pape Pija XI, 21.
Decembra 1927, mada je od 48 sati poslije smrti drzana za sveca Zapadne
crkve.
Blazena ANA MARIA MAROVIC (Dobrota, 7.2.1815. – Mleci, 3.10.1887)
redovnica, spisateljica, slikarka i dobrotvor. Spisi procesa za
beatifikaciju Ane Marie su kod Sv. Kongregacije u Rimu.
Sveti LEOPOLD (BOGDAN) MANDIC (Herceg-Novi, 12.5.1866. – Padova,
30.7.1942.), istoricar, spisatelj, kapucin, koji je kao apostol
ispovijedaonice i hriscanskog jedinstva proglasen blazenim 1976. g., a za
sveca 1983. U Rimu.
Potrebito je jos
napomenuti i to da se i za prostor Crne Gore vezuju i opstehriscanski
sveci: ranohriscanski svetac SABBA (=
SAVA OSVECENI), cije ime nosi
manastijer Savina od 1030. godine kod Herceg-Novog; sv. TRIPUN,
maloazijski mucenik iz grada Kempsada, kome je posvecena katedrala u
Kotoru; sv. NIKITA BARSKI iz Barija, cije ime nosi crkva u Baru i sv.
MIKULA iz Bara, o kojemu govori novija, djelimicno cakavizirana
verzija legende Cudesa Sv. Mikule u Bodleiam iz XV v.
Monitor
Vijesti
politika
drustvo
Pobjeda
politika
aktuelnosti
Medija
klub
Montenegro.com
MNNews on line
Nezavisna
CG
Radio
Crne Gore