CRNOGORSTVO I CRNOGORSKO SRPSTVO |
|
"
SRPSTVO" JE
NEETICKI, NADNARODNOSNO - NACIONALNI SLOJ I DOGRADNJA NAD ETNICKIJEM
CRNOGORSTVOM Crnogorsko
(nacionalno i drzavno) pitanje ne moze se sustastveno shvatiti bez
razjasnjenja pojmova Crnogorstvo i Srpstvo, njihovoga me|uodnosaja,
crnogorskoga "srpstva" i oblika "srpstva" u Crnoj Gori. Crnogorstvo
je podumijentno, neposredno - zivotno nacelo Crne Gore. Ono je osnovna
kopca zajednistva svijeh koji zive u demokratskoj, pravnoj i suverenoj
crnogorskoj, kao svojoj, drzavi. Crnogorstvo je posebito cojstvo,
crnogorski vid univerzalizma. Cojsko i junacko Crnogorstvo je "odbrana
sebe od drugoga, a drugoga od sebe". Crnogorci
su istorijski i drzavotvorni narod koji je stvarao, cuvao i sacuvao Crnu
Goru i pronosio slavu njezinoga imena. Crna Gora je stoljecima domovina
Muslimana, Albanaca, Hrvata, Srbo-Crnogoraca, Srba i drugijeh koji u njoj
zive. Tako su je dugo i dozivljavali. Ne trebuje im druga drzava i
otadzbina osim ove koju imaju. Crna Gora im je zajednicko naslijedje,
sudbina, drzava, domovina i interes. Tradicionalno
naglasavanje crnogorske drzavotvornosti, tradicije i istorije, u stvari,
je nejasan i nedovoljno primjeren politicki i ideoloski vid ispoljavanja
etnickog Crnogorstva. Pojam
Crnogorstvo je sazimak hiljadugodisnje sopstvene istorije i neprekidnosti
dukljansko - zetsko - crnogorske tradicije, drzavotvornosti i kulture
unutar kojih se (pre)uoblicavalo i razvijalo narodnosno, nacionalno,
socijalno, licno i ljudsko samooslobo|enje Crnogoraca i ostalijeh u Crnoj
Gori. Etnicko Crnogorstvo je neraskopcivo oplemenjeno i crnogorskijem
cojskim junastvom. Izvorno mu odgovara sveta vjera Crnogoraca:
vladimiroslavlje, vasilioslavlje, stevanoslavlje, a vrhuni u petrosavlju.
Nose nazive po Svetomu Vladimiru, Sv. Vasiliji Ostroskom, Sv.Stevanu
Piperskom i Sv.Petru Cetinjskom. Iako se proz istoriju izvorno crnogorsko
bice prozimalo i orodjavalo sa raznijem uticajima, pa i vjerskijem,
Crnogorstvo je neraspucivo od izvorne cistote pravoslavlja Crnogoraca -
petroslavlja, odnosno slobodoslavlja, slobodoljublja. Takvo Crnogorstvo je
nesto vise i sire od samoga crnogorskoga etnosa. Za vjeru Crnogoraca -
slobodoslavlja - nije svetoslavlje iznad pravoslavlja i petroslavlja, niti
je Sv. Sava najveci svetac, posebito ne visi i od samoga Hrista, kako se
to u politiziranom svetoslavlju hoce nametati. Kada se bude biralo izmedju
Sv. Save i svetoslavlja, na jednoj, i crnogorskijeh svetaca i petroslavlja
- narodne religije Crnogoraca, slobodoslavlja, slobodijade, na drugoj
bandi, izbor ce pasti na ovo drugo, na Crnogorstvo. Izmedju Sv. Save i
Petrovica Njegosa vazda ce se izabrati Crnogorac. Receno
Crnogorstvo se kroz sopstvenu istoriju prozimalo i dopunjavalo novijem, neetnickijem
i nadetnickijem, visenacionalnijem orodjenim slojevima i
nadgradnjom. Na jednoj bandi je uticaj i sloj "srpske svijesti
i tradicije", posebito "srpskog pravoslavlja ("srpske
vjere")", kao djelicka sirega istocno-pravoslavnog kruga, ciji
je konkretan oblik crnogorsko "srpstvo". Na drugoj bandi je
uticaj i sloj zapadne tradicije i svijesti kao rezultata
mediteransko-evropskoga vala. Naravno, tu je poznije i uticaj islama.
Na podumijenti izvornoga i samonikloga Crnogorstva ovi uticaji se kroz
istoriju mijesaju i orodjavaju, do Nemanjica uglavnom sa Zapada, poslije
njih vise sa Istoka. Samo
prisustvo "srpske svijesti i tradicije", "srbovanja" i
"srpstva" u Crnoj Gori jeste nesporna cinjenica, koja se mora
uvazavati. No, umah se mora uvidjeti da njezini razni pojavni oblici
sustastveno nijesu vid ispoljavanja nacionalnoga (i uopste etnickoga)
iskazivanja Crnogoraca. Uz puno njezino postovanje, mora se i kriticki
ispitivati kao bilo koja druga pojava, politicki i religiozno-kulturni
fenomen, posebno u onijem pojavnim oblicima koji se stalno nastoje
mistifikovati, ideologizovati i politizirati, navlastito, onijeh koji su
napadni, iskljucivi i opasni za samo Crnogorstvo i ostala nacela. Sa
sirenjem nemanjicke drzave i crkve prodirala je u Crnu Goru i "drzavna
srpska vjera", "srpsko pravoslavlje", koje je vrlo rano
stvorilo svetiteljski kult i oreol gotovo svijeh Nemanjica. Preko
Srpske crkve, dinastija srpske drzave postaje i kod nas sastavni dio
crkvene (pravoslavne) tradicije. Crnogorski etnos i etos se ogrcu
"posestrimskom" visenacionalnom srpskom crkvom, visenacionalnom
"srpskom vjerom", koja napadno nastoji da se prikace kao
jednonacionalna (srpska, svetosavska). Tu je i (spolja) primljen
zajednicki "srpski obred" ("krstenje po srpski",
"srpsko krstenje") i u borbi "pobratimljeno" "pravoslavno
srpstvo", koje se kasnije (u XIX v.) hoce postaviti kao (romanticarsko)
svetoslavle, odnosno kao "srpsko pravoslavlje", "srpstvo". Posebita
tisucugodna crnogorska istorija i samostalna drzava su prvorazredni temelj
i ram uoblicavanja nesumnjivoga etnickog Crnogorstva koji je stub
drzac ostalijeh uticaja i njegove nadgradnje. Samostalna istorijska i
drzavno-politicka tradicija crnogorska, i u ramu njih crnogorsko etnicko
uoblicavanje, usloznjava se prisustvom Srpske pravoslavne crkve u Crnoj
Gori. Ovo srednjovjekovno dvojstvo (samostalna crnogorska drzava, a
Srpska crkva u njoj) nemanjickoga perioda i kasnije uticace i uslovljavace
da se etnicko Crnogorstvo dopunjava slojem "srpske tradicije i
svijesti", tzv. "srpskijem okvirom", "srpstvom".
Tijem se etnicko Crnogorstvo prekriva i zamagljuje slozenijem pojmom
"pravoslavno srpstvo". Srpska pravoslavna crkva i njezina
ideologija ("drzavna srpska vjera") su drugorazredan,
naknadni nenarodnosni cinilac i ram etnogeneze Crnogoraca. Shvatano u
jedinstvu sa etnickijem Crnogorstvom javlja se kao tzv. crnogorsko
"srpstvo". Svjesnijem i nesvjesnijem mijesanjem,
zamjenjivanjem i podmetanjem etnickoga Crnogorstva i takvoga "srpstva"
u zamagljenoj (samoj sebi nejasnoj) svijesti, Crnogorci se neosnovano
nastoje prikazati kao (etnicki) Srbi, a receno dvojstvo kao narodnosno (Srbi)
i nacionalno, odnosno regionalno (Crnogorci) dvojstvo samijeh Crnogoraca. "Srpstvo"
u Crnoj Gori je, dakle, ideoloska, crkveno-politicka, borbeno-saveznicka,
osvajacka, vjersko-kulturna (nadnacionalna) naslaga nad etnickijem
Crnogorstvom. Predstavlja, zanago, njegov neizbjezni siri i dodirni
politicki i religiozno-kulturni cinilac. Poseban cinilac njihovog
zblizavanja im je zajednicka patnja i strah od spoljne opasnosti Vizantije
i Turaka. Medjutijem, ima i onu drugu, tamnu, najcesce zloupotrebljavanu
stranu, koja prijeti da ugrozi i unisti samo etnicko Crnogorstvo.
|
|
|