 |
|
Program
Uprava
O
nama
Mape
Zanimljivosti,
pisma, ...
Podsjetnik
o CG
Prezimena
u CG
Plemena
u CG
Obicaji
u CG
Linkovi
Slike
i amblemi
Search
Slusajuci
brojne sagovornike iz mnogih krajeva Crne Gore, zapazili smo da su obicaji
u vezi sa kumstvima svugdje isti, a posebno kod naroda hriscanske
vjeroispovijesti. To je i osnovni razlog sto smo u ovom poglavlju dali
opis obicaja koji karakterisu svrhu i bice kumstava u jedinstvenoj cjelini.
Poznato
je od davnina da se zenidbama i udajama sirio i ucvrscivao krug dobrih
prijateljstava po svim krajevima Crne Gore i sire. Posebno prijateljstvo
se sticalo preko kumstava. Nigdje kao u Crnoj Gori kumstvo se nije tako
dobro njegovalo i iznad svega cijenilo. U mnogim slucajevima ovo duhovno
srodstvo bilo je jace i od krvnog srodstva. U Crnoj Gori kumstvo se
smatralo svetinjom i uzvisenim odnosom medju ljudima i zbog toga ono se
nije moglo odbiti. U narodu je ostala izreka:"Sve se moze odbiti a
kumstvo ne moze". Od nasih brojnih sagovornika nijesmo mogli saznati
da je neko nekada odbio da prihvati kumstvo. Koliko se kumstvo cijenilo
govore cinjenice da je kum uvijek bio mio gost u kuci. U slucajevima kada
se u porodici radovalo ili zalilo medju prvima se obavijestavao kum. Ne
oslovljavaju se samo kumovi tom dicnom titulom, vec i svi ostali clanovi
dvije porodice, pa cak i oni koji su u daljem srodstvu. O ovome se mnogo
vodilo racuna, tako da se i u starosti zovu ovim imenom. Posebna je ljubav
izmedju kuma i njegovog kumceta, gdje odnosi pocivaju na velikom
postovanju, posebno od strane kumceta. Koliko je kumstvo uzvisena veza
govore izreke:"Bog na nebu a kum na zemlji. Kada prolazis pored
kumovske kuce, nazovi Boga pa i ako nikog u kuci nema ili kad prelazis
preko kumovske njive, pazi da ti pri opancima ne ostane kumovske zemlje".
U
Crnoj Gori kum se odabirao po cuvenju kuce i po licnom cuvenju neke osobe.
Za kuma se odabirao i dobar drug ili dobar prijatelj. Kuma je odabirao ili
sam mladozenja ili u sporazumu sa roditeljima. Prilikom sklapanja braka,
najcesce bi mladozenja sa flasom rakije isao u kucu onoga koga je naumio
da zove za vjencanog kuma. Posto se kumstvo ne moze odbiti, to bi skoro
uvijek tu cast prihvatio govoreci:"Fala ti na pozivu, rado cu ga
prihvatiti". Vjencani kum najcesce je bio i krsteni kum, sto znaci,
da je krstavao i djecu kuma koga je vjencao. Istina, to nije bio uvijek
slucaj, vec se za krstenog kuma mogao pozvati i drugi covjek. U stari
vakat, za kuma, bilo vjencanog ili krstenog, zvao se muskarac. Nijesmo
saznali od nasih sagovornika da se negdje za kuma zvala zena.
Poznato
je da su se kumovi rijetko mijenjali, ali i to se ponekad desavalo.
Najcesce se to prektikovalo onda kada su djeca umirala ili ako su se
radjala samo zenska djeca. U ovakvim slucajevima, kum koji je krscavao
djecu bi predlozio kumu cija su djeca umirala ili kome su se radjala samo
zenska djeca, da promijeni kuma, racunajuci da bi to mozda doprinijelo da
se stanje promijeni i poboljsa. Ovaj bi to ponekad poslusao ali ne i
uvijek. Iako bi se desilo da se promijeni kum, stari kumovi bi i dalje
bili dobri prijatelji i oslovljavali bi se kumovima. Pored ovih slucajeva
promjene kuma, desavalo se da se unutar porodice dogovore da novorodjence
krsti neko od clanova porodice vjencanog ili krstenog kuma. Evo jednog,
nama poznatog, primjera za to. Jedan covjek u Pljevljima je vjencao i
krstio osmoro djece jednom uglednom domacinu. Medjutim, ovome su umirala
muska djeca (troje mu je umrlo) i kada se rodilo sljedece, osmo po redu,
musko dijete, stara kuma je rekla svome muzu da joj dozvoli da ona krsti
ovo osmo dijete. Ovaj se slozio pod uslovom da se i kumovi-roditelji
djeteta sloze. Ovi su se slozili i ona je krstila to dijete i dala mu ime
Vasilije. Vasilije je i danas ziv, a iza njega se rodilo jos jedno musko
dijete i ono je i danas zivo. To dijete je bilo deveto po redu.
I
kod vjencanja i kod krstenja, kumovski poklon kumovima ili kumcetu je
uvijek najbolji i najcesce se davao u zlatnicima, u zlatnom nakitu ili u
novcu. I uzvratni pokloni su, takodje, bili nesto bolji od ostalih. Kumu
bi se davala najljepsa kosulja, carape, maramica i sl. Za trpezom,
kumovsko mjesto je uvijek bilo na celu trpeze. Koliko se pazilo na kumstvo
govori cinjenica da su u stari vakat, a nerijetko i danas, zene palile
svijece, bilo u crkvi bilo na groblju, za dusu svojih najmilijih, medju
kojima uvijek i kumu i kumi, naravno ukoliko nijesu bili medju zivima.
U
slucajevima kada je kum bio sprijecen da dodje na krstenje, njega je mogao,
uz saglasnost kumova-roditelja djeteta zamijeniti neko iz porodice kuma.
Tu zamjenu je cinio neko od muskih clanova domacinstva.
U
slucajevima kada su nekome umirala djeca, postojalo je vjerovanje da ce to
prestati ako dijete krsti kum namjernik, kum od nevolje, kum od nuzde.
Takvo krstenje se obavljalo tako sto bi porodilja sa djetetom u kolijevci,
rano ujutro otisla na neku raskrsnicu puteva i tu bi ostavila kolijevku sa
djetetom, a ona bi se u neposrednoj blizini sakrila. Kada bi naisao prvi
putnik namjernik, ona bi istrcala i rekla:"Primi kume Boga i
Sv.Jovana". Ponudjeni bi skoro uvijek primio dijete i zena bi ga
povela u kucu ili crkvu radi krstenja, ili bi ovaj na istom mjestu dao ime
novorodjencetu, ili nadimak. Ima slucajeva da su ovakva kumstva bivala za
primjer drugim kumstvima. Postojali su i drugi razlozi za pozivanje kuma
od nevolje. To se desavalo u ono vrijeme kada je bilo dosta krvne zavadje,
pa, da bi se krv oprostila, davalo se kumstvo. Ovakva kumstva su bila
dosta cvrsta i nijesu se mogla pogaziti ni sa koje strane. Takodje, ako bi
se neko nasao u neprilici, bilo materijalnoj ili druge prirode, trazio bi
od nekoga pomoci i taj koji bi mu izasao u susret i pomogao, bio bi od
nevolje kum, jer onaj ko je u nevolji obracao bi mu se
rijecima:"Pomozi od nevolje kume". I ova kumstva su bila za
postovanje i neraskidiva.
Cesti
su bili slucajevi da, kada dijete navrsi godinu dana, roditelji pozovu
nekoga, obicno krstenog kuma, da dijete osisa. Ovaj kum otkida tri mala
pramena djetetove kose, sa tri mjesta, a ostali dio kose moze majka da
osisa. Ova se tri pramena cuvaju u kuci kao neka amajlija djeteta. Sisano
kumstvo nije onako jako kao vjencano ili krsteno kumstvo, pa cak ni kao
kumstvo od nevolje. Ovaj nacin kumstva se najcesce praktikuje kod
Muslimana, a nije rijetkost i kumstvo od nevolje, i to iz istih razloga
kao i kod naroda hriscanske vjeroispovijesti. Medjutim, kod katolika u
Boki Kotorskoj nije poznato postojanje sisanog kumstva.
Koliko
su kumstva cijenjena i koliko im se pridavala paznja govori cinjenica da
je kumstvima posvecen veci prostor u Kanonu Leke Dukadjinija. Zbog
izuzetne interesantnosti navescemo neke odredbe iz ovog Kanona.
U
sto cetvrtom clanu se navodi da kod albanskih brdjana postoje tri vrste
kumstva i to: kumstvo pri vjencanju, kumstvo pri krstenju i kumstvo pri
podrezivanju kose, a u clanu sto petom, sto sestom i sto sedmom se navodi
da ova kumstva zabranjuju srodjavanje s koljena na koljeno i to ne samo
izmedju ukucana kumova vec izmedju dva bratstva.
Posebna
paznja se posvecuje kumstvu pri podrezivanju kose, pa cemo preuzeti citav
sto osmi clan:
"Kum
je onaj ko podrezuje kosu.
Kuma
je majka djecaka ili djevojcice kojima se podrezuje kosa.
Kumce
ili kumica je djecak ili djevojcica kojima se podrezuje kosa.
Kum
i kuma su kao brat i sestra i ne izdvajaju se od ostalih ukucana.
Ako
djecak i djevojcica napune godinu, ne podrezuje im se kosa.
Ako
dijete umre prije podrezivanja kose, nece se sahraniti; pozvat ce se
odredjeni kum; ako je kum daleko, netko drugi ce mu podrezati kosu, koji
nece biti iz bratstva i plemena djeteta.
Djecaku
podrezuje kosu muskarac a djevojcici zena.
Roditelji
djecaka ili djevojcice, kojima se podrezuje kosa, pripremit ce sto god
mogu bolju hranu da bi postovali kuma.
Kum
ce doci s jednim od svojih prijatelja.
Pozivaju
se tri-cetiri druga da sudjeluju u veselju kuce.
Cim
kum sjedne na stolicu, jedan djecak iz plemena stavlja kumu u narucje
kumce ili kumicu.
Kum
ce podrezati kosu ovim redom:
-
jedan pramen na celu;
-
na sljepocnicama po jedan pramen;
-
iza glave jedan pramen.
Cim
se podreze kosa, kum tri puta skarama dodiruje cello kumceta ili kumice
govoreci:"U zdravlje i za dug zivot"! Ljubi kumce ili kumicu i
skida ga s narucja i daje ga njegovoj majci - kumi, koja uzima i zdjelicu
sa srebrnom asprom.
Kum
daje kumi 50 - 150 grosa, a ne vise.
Pramenove
kose uzima majka i cuva ih u skrinji.
Kuma
ce dati kumu: curdiju (gunj), gace i dzamadan, a ukucanima kumove kuce -
koliko god da ih je - odnijet ce nekome rucak, nekome stvari ili
dokoljenice.
Prije
nego sto se djetetu odreze kosa, skare mu ne dodiruju glavu; ako mu je
mnogo porasla kosa, sazeci ce mu se lucom od bora.
Cim
se djetetu podreze kosa, te noci kum spava u kuci kumceta ili kumice;
Sjutradan ustaje i vodi sa sobom kuma i kumce svojoj kuci, gdje ostaju tri
ili pet dana, po kanonu.
Ni
smrt ni svadba, a ni praznici se ne mole bez kuma i kume, bez kumceta i
kumice."
Vrijedno
je navesti jos jedan obicaj u vezi sa krstenjem djece. Naime kod Malisora
katolika je obicaj da kada dijete nauci prve molitve, a to je zivotno doba
od 7 do 15 godina, dolazi biskup u crkvu i u prisustvu kumova vrsi masovno
krstenje djece u citavom plemenu. Ovaj ritual se zove Krizma. Taj dan je
opste slavlje u citavom plemenu.
Vasilije
Mujo Spasojevic - "Obicaji u Crnoj Gori"
Monitor
Vijesti
politika
drustvo
Pobjeda
politika
aktuelnosti
Medija
klub
Montenegro.com
MNNews on line
Nezavisna
CG
Radio
Crne Gore