O CRNOGORSKOJ HIMNI

 


 


                 
  



    Program
    Uprava
    O nama
    Mape
    Zanimljivosti, pisma, ...
    Podsjetnik o CG
    Prezimena u CG
    Plemena u CG
    Obicaji u CG
    Linkovi
    Slike i amblemi
    Search


         

   

  

 


Crna Gora ima drzavnu himnu od 1870. godista. To je pjesma Jovana Sundecica Ubavoj nam Crnoj Gori. Izvedena je prvi put javno 17. Oktobra 1870. goda u Cetinjskoj citaonici. Cast premijernog izvodjenja himne pripala je pjevackom drustvu Jedinstvo iz Kotora, predvodjenijem ceskim kompozitorom Antunom Sulcom. Za prvo izvodjenje himne Sulc je komponovao melodiju za hor. Nakon ovog prvog izvodjenja pjesme Ubavoj nam Crnoj Gori, knjaz Nikola I Petrovic proglasava je zvanicnom drzavnom himnom. Prvi kompozitor melodije njezinog teksta Antun Sulc uskoro postaje dirigent Crnogorske vojne muzike.

Tekst crnogorske himne Ubavoj nam Crnoj Gori prvi put je objavljen u Orlicu 1865. g. i glasi:

UBAVOJ NAM CRNOJ GORI

Ubavoj nam Crnoj Gori s ponositim brdima,
Otadzbini sto ne dvori, koju nasim mis’cama
Mi branimo i drzimo preziruci nevolju,-
Dobri Boze, svi T’ molimo: zivi Knjaz Nikolu!
Zdrava, srecna, mocna, slavna, - obcem vragu na uzas.
Vrlim pretcim’ u svem’ ravna, svom narodu na ukras;
Dobrim blaga, zlijem stroga; krsta, doma, slobode
Zastitnika revnosnoga, - hrani nam Ga, Gospode!
Od kovarstva i napasti cuvaj Njega i Njegov Dom;
Koji snije Njem’ propasti – neka bude propast tom!
A koji mu vjeru krsi, - pravda tog ukrotila,
Krjepki Boze, sve rastr’ si sto nam zloba rodila
Kud’ On s nama, svudj’ mi s njime krv smo ljevat gotovi
Za Nj’, za vjeru nasu, ime i za bracu u okove!
Tamo cemo svetu dugu odzivati se svaki cas,-
Boze, svej nam bud’ u krugu, blagosiljaj Njeg’ i nas!

Kompozitor zvanicne melodije crnogorske himne bio je Jovan Ivanisevic, rodjen 1861. Goda na Cetinju, poginuo nesrecnijem slucajem, topljenjem u Vltavu, u Pragu 1889. Goda. Ivanisevic je diplomirao na Praskom konzervatoriju u klasi Fibiha I Dvorzaka i komponovao je orkestarska, horska i klavirska djela, duete i solo pjesme.

Himna Ubavoj nam Crnoj Gori dozivjela je vise muzickijeh obrada. Pored pomenutog Sulca i J. Ivanisevica, komponovao je i italijanski kompozitor Dionizije De Samo San Djordjo (1856 – 1937) i pecatao kao svoje 8. Djelo pod naslovom Crnogorska himna (prerada) Njegovom Velicanstvu Nikoli I, Rim, kompozicija za muski hor i klavir. Izvodjac je bio G.Muzzi. Skromna pjesma Ubavoj nam Crnoj Gori, vise retorskijem nego pjesnickim sredstvima glorifikuje crnogorskoga knjaza, skoro potpuno podredjujuci mu Crnu Goru i crnogorski narod.

Himna Ubavoj nam Crnoj Gori vazila je do kraja samostalnosti i suverenosti Crne Gore, do kraja 1918. Godista. A tada, u Neiju kod Pariza, ostarao i onemocao, kralj Nikola pise himnicnu pjesmu Crnoj Gori.

Ni ova, ni ona druga sa distihom:

I rumena zora crvenoga znaka
Obasjace boje nasega barjaka

nije postala himna. Ova nesudjena crnogorska himna postala je "himna" onoga dijela crnogorskoga naroda koji je u bozicnom ustanku 1918 – 1919. i nadalje pruzio otpor neprijateljima crnogorske slobode. Bila je inspirativna I za jednoga od najistaknutijih ucesnika ovoga ustanka, komandijera Dusana Vukovica, da u danima krvavoga gradjanskog rata I "bijelog terora" u Crnoj Gori do 1926. G. ispoje jos jednu himnu, koja to nikada nece biti, ali ce postati komitskom koracnicom:

CRNA GORA

Kako ne bih volio te,
I ne bi mi draga bila,
Gordi krsu Crna Goro,
Kosturnico od starina.

U svijema muzejima,
Car si straha oka tudja,
A za tvoje Crnogorce,
Ka zrak sunca ti si vruca.

Vrh planine kam do mora,
Sveto stijenje blago nase,
Nad svijema oltarima,
Oltar slave sazidase.

U nasem svetom dolu,
Ruza ruzu krasom kiti,
Sa planine vjetar sapti,
Ti ces opet nasa biti.

Aprilskim slomom jugoslovenske drzave, s vjerom njezinog autora da ce 1941. Ponovo vaskrsnuti Crna Gora, ova pjesma je iznovice ozivjela.

U citavom proslom I ovom vijeku nastao je niz pjesama rodoljubivoga I patriotskog sadrzaja koje su u sebi nosile makar djelicak himnickog. Spjevali su ih Crnogorci ili brojni izvanjci zadivljeni Crnom Gorom. U toku II svjetskog rata, vjerovatno iz pera proleterskoga pjesnika Vukica Gosovica Komskog, nastala je poznata (postala narodnom) pjesma Crna Gora u boj krece, mada je pitanje njenog autorstva jos uvijek sporno I nerijeseno. Iako postoje vise varijanti ove pjesme - od kojih je najpoznatija ona sa prva dva dvostiha koji glase:

Listaj goro, cvjetaj cvijece
Crna Gora u boj krece
Crna Gora u boj krece
Bez pobjede doci nece

zbog znatno slabijega, ideoloskog uzeg preostalog dijela, i pored sve popularnosti nije postala crnogorska himna.

Jos u pjesmi Lovcenski poklic, objavljenoj u Hrvatu1923. g., povodom tragedije porodice Zvicer, dr. Sekula Drljevic porucuje:

Neka bomba strah zadaje
Zavitlana snagom muskom
Neka oko sokolovo
Smrt raznosi tankom puskom

Nek krv onu staru svjetlost
Dade nasoj novoj zori
Da se ova poklic ori
U slobodnoj Crnoj Gori

On je autor aktuelne, od naroda prihvacene, ponarodjene i izvarirane, poznate i jedine crnogorske himne Vjecna nasa Crna Goro. Njezin izvorni, u prvoj varijanti konacni sadrzaj, potonji put objavljen u Drljevicevoj knjizi Balkanski sukobi, u Zagrebu 1944. g., glasi:

VJECNA NASA CRNA GORO

Vjecna nasa Crna Goro,
Tvoj Lovcen je car Jadrana,
Ka seljaka tvojih djela,
Kad su cija opjevana?

Volimo vas, brda tvrda,
I stravicne vase klance
Koji nikad ne poznase
Sramotnoga ropstva lance.

Lovcen nam je oltar sveti,
Vazda smo mu vjerni bili,
U njega smo vjerovali
I njime se ponosili.

Otkada je Badnje Vece
Nasu vjeru ocistilo,
Medju nama, seljacima,
Nevjernika nije bilo.

Dok lovcenskoj nasoj misli
Nasa sloga daje krila,
Bit ce gorda, bit ce slavna
Domovina nasa mila.

Slobode ce cuvar biti
Nasa brda, nase gore,
Dokle zemlju sunce grije
I dokle se ljudi bore.

Rijeka ce nasih vala,
Uskacuci u dva mora,
Glas nositi oceanu,
Da je vjecna Crna Gora.

U drugoj, takodjer Drljevicevoj varijanti, i od naroda jos vise prihvacenijom, u mnogijem prilikama svakodnevno pojanoj, od gotovo svijeh ansambala folklora i izvornoga narodnog stvaralastva crnogorskoga i Crne Gore primljenoj irepertoarski izvodjenoj, prvi stih je zamijenjen onijem jos poznatijim stihom:

Oj svijetla majska zoro
Majko nasa Crna Goro
Sinovi smo tvog stijenja
I cuvari tvog postenja.

Drugi stih trece strofe ove varijante, nakon pocetnog Lovcen ni je oltar sveti, glasi U njega smo svi zakleti. U svemu ostalom druga varijanta je istovjetna sa vec citiranom, prvom. Medjutijem, izvorni oblik pjesme u ostalijem stihovima poslje trecega koji pocinje sa Lovcen ni je oltar sveti variran je narocito u toku II svjetskog rata i prilagodjavan ideoloskijem potrebitostima.

Svi poslijeratni ustavi nijesu imentovali prihvacenu i ponarodjenu crnogorsku himnu Vjecna nasa Crna Goro (Oj svijetla majska zoro) samo zato sto je njezin autor bio njihov politicki protivnik. Tako danas Crna Gora ima himnu, a bez himne je.

Borislav Cimesa





    
    Monitor
   
Vijesti
        politika
        drustvo
   Pobjeda
        politika  
       
aktuelnosti  
    Medija klub
    Montenegro.com
    MNNews on line
    Nezavisna CG
   
    
   
Radio Crne Gore