O CRNOGORSKOJ HIMNI |
|
Crna Gora ima drzavnu
himnu od 1870. godista. To je pjesma Jovana Sundecica Ubavoj nam Crnoj
Gori. Izvedena je prvi put javno 17. Oktobra 1870. goda u Cetinjskoj
citaonici. Cast premijernog izvodjenja himne pripala je pjevackom drustvu
Jedinstvo iz Kotora, predvodjenijem ceskim kompozitorom Antunom Sulcom. Za
prvo izvodjenje himne Sulc je komponovao melodiju za hor. Nakon ovog prvog
izvodjenja pjesme Ubavoj nam Crnoj Gori, knjaz Nikola I Petrovic
proglasava je zvanicnom drzavnom himnom. Prvi kompozitor melodije njezinog
teksta Antun Sulc uskoro postaje dirigent Crnogorske vojne muzike. Tekst crnogorske himne
Ubavoj nam Crnoj Gori prvi put je objavljen u Orlicu 1865. g. i glasi: UBAVOJ
NAM CRNOJ GORI Ubavoj nam Crnoj Gori s ponositim brdima, Kompozitor zvanicne
melodije crnogorske himne bio je Jovan Ivanisevic, rodjen 1861. Goda na
Cetinju, poginuo nesrecnijem slucajem, topljenjem u Vltavu, u Pragu 1889.
Goda. Ivanisevic je diplomirao na Praskom konzervatoriju u klasi Fibiha I
Dvorzaka i komponovao je orkestarska, horska i klavirska djela, duete i
solo pjesme. Himna Ubavoj nam Crnoj
Gori dozivjela je vise muzickijeh obrada. Pored pomenutog Sulca i J.
Ivanisevica, komponovao je i italijanski kompozitor Dionizije De Samo San
Djordjo (1856 – 1937) i pecatao kao svoje 8. Djelo pod naslovom
Crnogorska himna (prerada) Njegovom Velicanstvu Nikoli I, Rim, kompozicija
za muski hor i klavir. Izvodjac je bio G.Muzzi. Skromna pjesma Ubavoj nam
Crnoj Gori, vise retorskijem nego pjesnickim sredstvima glorifikuje
crnogorskoga knjaza, skoro potpuno podredjujuci mu Crnu Goru i crnogorski
narod. Himna Ubavoj nam Crnoj
Gori vazila je do kraja samostalnosti i suverenosti Crne Gore, do kraja
1918. Godista. A tada, u Neiju kod Pariza, ostarao i onemocao, kralj
Nikola pise himnicnu pjesmu Crnoj Gori. Ni ova, ni ona druga
sa distihom: I rumena zora crvenoga znaka nije postala himna.
Ova nesudjena crnogorska himna postala je "himna" onoga dijela
crnogorskoga naroda koji je u bozicnom ustanku 1918 – 1919. i nadalje
pruzio otpor neprijateljima crnogorske slobode. Bila je inspirativna I za
jednoga od najistaknutijih ucesnika ovoga ustanka, komandijera Dusana
Vukovica, da u danima krvavoga gradjanskog rata I "bijelog terora"
u Crnoj Gori do 1926. G. ispoje jos jednu himnu, koja to nikada nece biti,
ali ce postati komitskom koracnicom: CRNA
GORA Kako ne bih volio te, U svijema muzejima, Vrh planine kam do mora, U nasem svetom dolu, Aprilskim slomom
jugoslovenske drzave, s vjerom njezinog autora da ce 1941. Ponovo
vaskrsnuti Crna Gora, ova pjesma je iznovice ozivjela. U citavom proslom I
ovom vijeku nastao je niz pjesama rodoljubivoga I patriotskog sadrzaja
koje su u sebi nosile makar djelicak himnickog. Spjevali su ih Crnogorci
ili brojni izvanjci zadivljeni Crnom Gorom. U toku II svjetskog rata,
vjerovatno iz pera proleterskoga pjesnika Vukica Gosovica Komskog, nastala
je poznata (postala narodnom) pjesma Crna Gora u boj krece, mada je pitanje njenog autorstva jos uvijek sporno I
nerijeseno. Iako postoje vise varijanti ove pjesme - od kojih je
najpoznatija ona sa prva dva dvostiha koji glase: Listaj goro, cvjetaj cvijece zbog znatno slabijega,
ideoloskog uzeg preostalog dijela, i pored sve popularnosti nije postala
crnogorska himna. Jos u pjesmi Lovcenski
poklic,
objavljenoj u Hrvatu1923. g., povodom tragedije porodice Zvicer, dr.
Sekula Drljevic porucuje: Neka bomba strah zadaje Nek krv onu staru svjetlost On je autor aktuelne,
od naroda prihvacene, ponarodjene i izvarirane, poznate i jedine
crnogorske himne Vjecna nasa Crna Goro. Njezin izvorni, u prvoj varijanti
konacni sadrzaj, potonji put objavljen u Drljevicevoj knjizi Balkanski
sukobi, u Zagrebu 1944. g., glasi: VJECNA
NASA CRNA GORO Vjecna nasa Crna Goro, Volimo vas, brda tvrda, Lovcen nam je oltar sveti, Otkada je Badnje Vece Dok lovcenskoj nasoj misli Slobode ce cuvar biti Rijeka ce nasih vala, U drugoj, takodjer
Drljevicevoj varijanti, i od naroda jos vise prihvacenijom, u mnogijem
prilikama svakodnevno pojanoj, od gotovo svijeh ansambala folklora i
izvornoga narodnog stvaralastva crnogorskoga i Crne Gore primljenoj
irepertoarski izvodjenoj, prvi stih je zamijenjen onijem jos poznatijim
stihom: Oj svijetla majska zoro Drugi stih trece
strofe ove varijante, nakon pocetnog Lovcen ni je oltar sveti,
glasi U njega smo svi zakleti. U svemu ostalom druga varijanta je
istovjetna sa vec citiranom, prvom. Medjutijem, izvorni oblik pjesme u
ostalijem stihovima poslje trecega koji pocinje sa Lovcen ni je oltar
sveti variran je narocito u toku II svjetskog rata i prilagodjavan
ideoloskijem potrebitostima. Svi poslijeratni
ustavi nijesu imentovali prihvacenu i ponarodjenu crnogorsku himnu Vjecna
nasa Crna Goro (Oj svijetla majska zoro) samo zato sto je njezin autor
bio njihov politicki protivnik. Tako danas Crna Gora ima himnu, a bez
himne je. |
|
|