Odlazak ...... 

 

Tokom prosle nedjelje odrzano je vise druzenja i zabava povodom odlaska porodica Nenezic i Djuranovic za Crnu Goru i njihove odluke da tamo i ostanu.

Dilema otici ili ostati bila je prisutna i kod Veska i kod Zarka svih ovih 6 godina boravka u Australiji. Zelja za povratkom se pojacavala utoliko vise koliko su djeca odrastala. Znajuci da je povratak manje bolan sa mladjom djecom - njihova odluka da razrijese dilemu punim kontejnerom i kartama u jednom pravcu je sasvim  razumljiva.

I Djuranovic i Nenezic su ucestvovali u formiranju MEAA i bili aktivni clanovi Uprave od samog osnivanja.
Njihova podrska borbi za ocuvanje crnogorskih nacionalnih vrijednosti znacajnija je tim vise imajuci u vidu strukturu nase emigracije u Australiji i organizovanost australskog drustva. Naime, koliko god se pricalo o multikulturalizmu i izmijesanosti naroda - slika ima i svoje nalicje. Drustvo samo povrsno daje takav izgled i u principu izgleda vrlo harmonicno. Iznutra je drustvo duboko podijeljeno na etnicke zajednice i uglavnom pripadnici istih grupacija ostvaruju medjusobne poslovne kontakte…trguju, zene se, jedni drugima idu na zalost i veselje….jedni druge ogovaraju i jedni bez drugih ne mogu. Obzirom na istorijska zbivanja i isprepletenost rodjackih veza - tijesna povezanost srpske i crnogorske emigracije je nesto sasvim normalno, ali je izuzetno tesko ostati u tom okrilju vjeran Crnoj Gori i privrzen njenim kulturnim, jezickim i vjerskim vrijednostima.

Nenezic i Djuranovic, mada okruzeni poznanicima, rodjacima, prijateljima, kumovima i poslovnim prijateljima – nijesu skrivali sebe. Bili su predvodnici nase ideje zdravih i prijateljskih odnosa sa pripadnicima svih naroda bivse YU. Stoga nije nikakvo cudo sto su im ispracaj priredili i nasi i njihovi i sto smo se, bez obzira na nasa politicka 'neslaganja' – izuzetno lijepo druzili. I sto je bilo jos vaznije – u tome se vidjela obostrana iskrenost! Mozda nam se ucinjelo e su poceli malo da meksaju…makar neki od njih!?

Izuzetno smo se lijepo proveli na veceri koju je organizovao g.Ranko Vukovic na njegovom imanju u Lalor Parku gdje se ostalo do ranih jutarnjih sati. Bili su tu prisutni sa raznih strana Sidneja…..i braca Medojevici: Pavle i Rade i Aco Dubak i Papic Milovan i Gojko Mrvaljevic i Petar Popovic....i mnogi drugi gosti – vecinom mladji narastaj. Ranko je bio i dobar domacin……..a nije mu smetalo da izigrava i domacicu (valjda dok se ne ozeni?)….

Nakon nekoliko dana odrzana je zabava i u nasem Udruzenju gdje su se skupili, pored nasih clanova, prijatelji i Zarkovi i Veskovi. Uz pecenje za koje se pobrinuo iskusni strucnjak za takve rabote g.Ratko Rakita i kolace njegove supruge Ankice u ime clanova Udruzenja predsjednik M.Mandic je Nenezicu I Djuranovicu urucio Enciklopediju Australije 2000 i odrzao kraci govor. Govorom su ih ispratili i g.Nikola Samardzic i Ranko Vukovic, a uzvratili su i Nenezic i Djuranovic.

Igralo se i Oro i Sota i Makedonski Oro i Sumadijsko kolo..., a pjevale pjesme koje smo vazda pjevali…
Dan prije odlaska zabavu je organizovao u svojoj kuci i Aco Dubak, ali je glavni teret ponijela njegova majka. Tesko je nabrojati sta je sve bilo na trpezi…..jeo se cak i kacamak! Uz muziku i pice nije bilo tesko ostvariti i lijepo raspolozenje pa se i ovom prilikom ostalo do kasnih ura.
Poslije burnih dana zabava dosla je i subota vece (25.08.2001.) kada smo sa sidnejskog aerodroma u velikom broju ispratili obje familije i zazeljeli im sretan i ugodan let….kisilo je, a i poneka suza nije se mogla sakriti....

Sve u svemu bilo je to lijepo druzenje. Ostaje nam da zalimo sto odlaze i da se radujemo sto u Crnu Goru dolaze DVA glasa za njenu nezavisnost!

 

U Udruzenju... Miskovici Za trpezom Kod Dubaka
Braca Vukovici... Dje li je bila Biljana? Da nijesmo nesto zaboravili? Stizu Sjevernjaci...
Uticaj Sidneja...? Rakita, Dubak i Decevic Medojevic, Sofija... Udvaranje?
Evo i Micunovica Isti otac... Cinis li ovo u B.Polju? Kolaz