PO Box 1226 Sydney, Bondi Junction NSW 2022 Australia
Tel: +61 2 95804874 fax: +61 2 95804874
E-mail
prost@fast.net.au

 

Dragi prijatelji,

Americki predsjednik Bil Klinton se u vise navrata izjasnio u prilog ocuvanja teritorijalnog integriteta Jugoslavije i protiv dalje balkanizacije Balkana. Naravno, Klintonova izjava je u kontestu Kosova.. Evropska Unija je uglavnom na istim linijama.

Ali, sto ce se desiti ukoliko Crna Gora odluci da iskoristi ustavna prava i proglasi samostalnost? Da li bi imala Americku iEvropsku podrsku? Pitanje vise nije akademsko I na njega bi crnogosko rukovodstvo trebalo da ima kovertiran odgovor.

Na medjunarodnom planu Crna Gora je stekla podsku i simpatije. Svjetska javnost nikada ranije nije pridavala toliki znacaj Crnoj Gori. Prilika je da se to valorizuje. Ne bi valjalo ako bi se sve svelo samo na podrsku otporu protiv Beogradskog rezima. Predsjednik Djukanovic je prisutan na skoro svim vaznijim Evropskim skupovima gdje se odlucuje dalja sudbina u regionu Balkana. Da li je uspio da dobije garancije vezano za buducnost Crne Gore, kakvi su planovi!? Odavde se ne vide neki nagovjestaji.

Na Zapadu Crna Gora je ipak "junior partner" u Jugoslovenskoj federaciji. Vidijeli smo to prilikom nedavnog odlucivanja o uvodjenju petrolejskog embarga. Kada se imenuju Balkanske drzave i prave planovi ekonomsko politickog preobrazaja regiona nakon rata , Crna Gora se ne istice, bar ne javno. Ali se daje sansa Jugoslavija - pod uslovom promjena u Srbiji.

Formalno - Crna Gora je clan federacije ali je iskljucena iz procesa donosenja odluka. S druge strane, Crna Gora ne priznaje federalnu vladu niti sprovodi njene odluke cak i tako znacajne kao sto je pitanje rata i mira. Sistem vlasti funkcionise paralelno i jedno sto je ostalo kao poluga federacije jesta vojska koja u Crnoj Gori sve vise preuzima ulogu koju je imala 1918. godine.

Ovako nije dugo odrzivo, to je jasno. Sredjivanjem situacije oko Kosova problem ce postati aktuelan. Nakon svega sto nas je snaslo, nadamo se da se u Crnoj Gori sakupilo dovoljno politicke mudrosti da se oslobodi sindroma Podgoricke skupstine i ucini korak naprijed ka statusu koji smo imali pocetkom ovoga vijeka. Predsjednik Crne Gore, imajuci u vidu njegovu ulogu i autoritet, mogao bi puno da doprinese sagledavanjem licne abicije kroz interese Crne Gore, ne obratno.

Kod eventualnog ponovnog ulaska u federaciju i integracione procese u regionu Crna Gora bi imala sasma drugu poziciju.

S pozdravima,

M Ilickovic