Reagovanje
na novonastalu situaciju u Srbiji U
Srbiji se ponovi dogodio narod - po ko zna koji put. Medjutim ovog puta, iako
isti narod koji se i ranije dogadjao, sa
drugacijim idejama i zahtjevima. Nece vise Slobu – Slobodu sad hoce samo
Slobodu. Konacno da i to docekamo. Bi
mi pomalo zao silnika na koljenima i njegovu oronulu vjernu ljubu prikazani na
TV kako glasaju (Caucesku bi se upiso od smijeha). A narocito mi bilo zao (dal
reci covjeka ili samo) Sloba kad pocese da se osipaju dojucerasnji saveznici i
cankolisci (uvlakaci sto bi reko nas narod) i “dostojanstveno” podnijese
ostavke ili predjose na opozicijsku stranu i “odose u legendu”. Sjetih se
svih onih zakrvavljenih ociju, podadulih, brkatih mitingasa i organizatora
“neposrednih okupljana stotine miliona osvijescenih Srba po slobodnoj proceni
vaseg izvjestaca”, - boze gdjeli su oni sad? Nesto mi govori da su clanovi
nekih izbornih komisija/komiteja ili tako nesto (opozicionih) stranaka na vlasti.
Naravno sjetio sam se i nekih Velikih (kao ljudi) Srba koji su zbog njihovog
srpstva morali da napustaju domovinu i da se lomataju po bijelom svijetu zato
sto su za razliku od ovih prvih voljeli svoj narod i govorili istinu. Zapanjujuce
je bilo gledati kako su se dojucerasnji Slobini junose- koji su se kleli u
“Sloba do groba” sa svih strana
svijeta (pa i iz Australije) prekomandovali listom presli na opozicijsku stranu
– koju su navodno “vecina od njih od pocetka” podrzavali. To me podsjeti
kad sam davne 1989 na pitanje sta mislim o Slobi odgovarao da mrzim Srbe pozelio
bih im Slobu 100 godina (i pored ostalog, zbog toga morao da se evakuiram ispred
dolazece “demokratije” koja je grunvala sa svih strana); da bi poslije dvije
tri godine ti isti bili (opet naravno od samog pocetka) za opoziciju I govorili
mi da sam bio u pravu. Predsjednik
Kostunica je “umjereni” nacionalst koji je za razliku od Sloba tokom ratova
po nekad nam zajednickoj domovini usmjeno podrzavao politiku nasilja, silovanja,
raspamecivanja okruzenog naroda, etnickog ciscenja, i pravedne borbe
“nenaoruzanog Srpskog naroda”, dok je Slobo izvrsao na djelu Garasaninovo/Akademijsko
zavjetovanje. (Ostao je zapamcen da nije podrzavao ni jednu mirovnu inicijativu
bilo sa koje strane dolazila – od Vance/Owen do Daiton-skog sporazuma).
Takodje, koliko ja znam nije, za razliku od nekih clanova opzicije na vlasti,
isao na rostilj na Pale i opaljivao iz zajebancije po Sarajevu. No
ostavimo li “nebeski narod” za trenutak da vidimo sta bi novo dogadjanje
moglo da znaci za Crnu Goru i njene gradjane? Kratak odogovor bi mogao biti –
nista. Crna Gora nije ucestvovala na izborima i ne priznaje niti izbore niti
izabranog predsjednika. Posao kao i prije. Malo
duze obrazlaganje moglo bi biti da bi pozicija Crne Gore mogla biti olaksana
saznanjem da je novi predsjenik rodom iz Beograda (hvala bogu da Srbijom konacno
upravlja Srbin). Zapravo, mozda bi
mogli ocekivati da ce se novi predsjednik koncentrisati na Beogradski pasaluk,
obnovu industrije, infrastructure, i suzbijanju kriminala i ostaviti Crnoj Gori
da izabere ako hoce kao samostalna drzava u zajednicu bratskih naroda ili ce
svojim putem. Tom linijom su se vec oglasili neki clanovi
pobjednicke strane. A i ohrabrujuce je saznanje da su se bivse Slobine
patriotske snage iz Crne Gore vec ponudile da budu izmecari i novoj opoziciji na
vlasti u Beogradu, kakvi su bili i za vrijeme »tog omraznutog beogradskog
diktatora« kako oni, sad kad su se preorijentisali, nazivaju dojucerasnjeg
idola i spasitelja sve-srpstva. Hazbo Skoko Bathurst, Australia |