OBICAJI NA SLAVAMA |
|
U CRNOJ GORI |
|
|
Svaka pravoslavna i katolicka kuca ima po jedan dan u godini koji slavi i
to se zove krsna slava ili krsno ime. To je ustvari slavljenje svetitelja,
onako kako je predvidjeno crkvenim kalendarom, a za koga se vjeruje da je
zastitnik loze i porodice, odnosno bratstva. Od davnina postoji vjerovanje
da su se na taj dan krstili neki nasi preci, ili da se toga dana desila
neka radost u kuci, bilo da se izbjegla neka nesreca ili da se ispunila
neka nada. U znak zahvalnosti prema svetitelju cije je ime u crkvenom
kalendaru zapisano toga dana, ljudi su taj dan odredili za svoju slavu, a
u cast svetitelja koji predstavlja posrednika kod Boga. Svetitelj je
ujedno i zastitnik porodice, bratstva, pa i plemena. Najcesce jednu istu
slavu slavi citavo bratstvo ili vise bratstava, pa cak i citavo pleme (kod
katolickih malisora), o cemu ce kasnije biti vise rijeci. Krsna slava se
ne mijenja i ona se prenosi s koljena na koljeno, sa potomstva na
potomstvo. Istina, ima malo slucajeva da je neko promijenio krsnu slavu.
To se moglo desiti iz vise razloga. Mi cemo ovdje navesti jedan razlog za
koji smo nedavno culi i koji je istinit. Predak danasnjih Stojanovica iz
Pazica kraj Danilovgrada, od bratstva Martinovica iz Bajica kraj Cetinja,
pobjegao je od krvne osvete i stanio se u Pazice. Slavio je krsnu slavu
Svetoga Jovana (20.januara). Kako je ovdje obicaj da svi idu na slavu
svakome komsiji ili prijatelju, to je domacin morao ove ljude docekivati
sa dosta hrane i pica, a taj trosak nije bio mali za ovog siromasnog
inokosnog Stojanovica (koji je uzeo prezime Stojanovic, takodje zbog krvne
osvete). Za slavu se morao zaduziti, da bi kasnije oskudijevao vracajuci
dug. Ta "nevolja" ga je natjerala da uzme krsnu slavu Svete
Petke koju slavi najveci broj bratstava u Bjelopavlicima. U
Crnoj Gori se slavi mnogo svetitelja, a najvise je onih koji slave: Svetog
Nikolu-Nikoljdan, Svetog Arhandjela Mihaila-Arandjelovdan, Svetog Jovana-Jovan\njdan,
Svetog Velikomucenika Djordjija Djordjije-Djurdjevdan, Svetu Petku itd. Pored
krsne slave, neke kuce-porodice obiljezavaju, prisluzuju, proslavljaju (prislavice,
posluzbice) jos jedan dan u godini u vezi sa nekim svecem. To cine oni
ljudi ili bratstva kojima se toga dana desilo nesto izuzetno lijepo ili (zbog
nekog grijeha) nesto lose. Istina, taj dan se ne obiljezava kao krsna
slava, vec vise kao dan kada se odaje postovanje i zahvalnost tom svecu.
Toga dana se u krugu porodice ili manjeg bratstva pripremala manja
svecanost, koja se obicno obiljezavala boljim i svecanijim ruckom. U
stari vakat, skoro svaka kuca je imala ikonu sveca ciju slavu slavi i ona
se drzala na vidnom mjestu na zidu sobe. Ako je neko imao kandilo, ono se
drzalo ispred ikone. Inace, obavezni symbol krsne slave i danas je svijeca,
koja na dan slave gori od ujutro do uvece. Krsna
slava je za vjernike najveca svetinja. Kada se neko zakune:"Krsne mi
slave" ili "Svetog mi Nikole" (ako mu je to krsna slava)
treba mu vjerovati, jer se zakletva izgovara sa velikim strahopostovanjem.
Kada se kletva odnosi na slavu, kao:"Nit slavio nit se veselio",
ta kletva se prima sa uzasavanjem i strahom. Po
pravilu, krsna slava se slavi tri dana. Neki vjernici (u Sandzaku) drugi
dan nazivaju pojutarje, a treci ustavci. Toga dana prijatelji odlaze.
Istina, ima slucajeva da prijatelji odlaze cetvrtog dana. Obicno su imucne
porodice slavu slavile tri dana, sto neke i danas cine. Pored ovoga,
zajednicko za sve one koji slavu slave je da obavezno na slavu dolaze
odive i neko od glavnih prijatelja. Oni najcesce dolaze uoci slave.
Takodje, za slavu se kolje dobar brav ili prase, a kod nekih cak i po dva
brava. Interesantno je napomenuti da se za tu priliku klao najbolji brav.
Nerijetko se desavalo da domacin kuce mjesec-dva pred slavu posebno hrani
brava koga je odredio da kolje za slavu. Na ovo upucuje dobro poznata
narodna prica koja govori kako je nekom domacinu crkavala stoka i kada mu
je neki mudrac rekao da je to zbog toga sto za slavu kolje najslabije
zivince, umjesto da kolje najbolje. Nesrecni covjek je poslusao savjet
mudraca i ubuduce je za slavu klao najbolje iz obora. Od tada mu stoka
vise nije crkavala, i sve mu je poslo u napredak. Svi
pravoslavni vjernici u Crnoj Gori za proslavu krsne slave spremaju slavski
ili krsni kolac tzv. Krsnjak. To je okrugao hljeb od psenicnog ili bijelog
brasna, ukrasen sa gornje strane krstom i drugim figurama od istog tijesta,
ili proskurama - drvenim pecatom za ukrasavanje slavskog kolaca. Krsni
kolac se uz molitvu na dan slave presijece sa donje strane unakrst i
prelije vinom. Ovo cini svestenik zajedno sa domacinom kuce, a ako nema
svestenika to cini domacin kuce, a ako nema svestenika to cini domacin
kuce sa jos nekim iz porodice, po mogucnosti, muskarcem. Na
osnovu razgovora sa velikim brojem starijih ljudi iz raznih krajeva Crne
Gore, dosli smo do zakljucka da su obicaji obiljezavanja krsne slave u
najvecem dijelu isti ili slicni. Mi cemo ovdje dati cjelovit opis
obiljezavanja krsne slave u Bjelopavlicima, i s obzirom na njenu
specificnost, kod katolickih Malisora u Zeti, a zatim cemo navesti razlike
tamo gdje one postoje. U
Bjelopavlicima se obicno kaze da je Sveta Petka krsna slava svih
Bjelopavlica. To je donekle tacno, jer najveci broj bratstava u
Bjelopavlicima slavi Svetu Petku kao svoju krsnu slavu, a samo jedan mali
broj bratstava slavi druge slave. Razgovarali smo sa velikim brojem ljudi
iz vise sela u Bjelopavlicima i niko nam nije znao objasniti zasto su
brojna bratstva odabrala Svetu Petku kao svoju krsnu slavu. Jedino sto se
moglo cuti je da se Sveta Petka u Bjelopavlicima slavi od davnina, i da
niko od Bjelopavlica ne prisluzuje drugu slavu, prislavicu. Svaki
domacin u Bjelopavlicima se priprema da proslavi krsnu slavu uz bogatu
trpezu. Nastoji se obezbijediti dobar brav, koji se pece, a ponegdje i
kuva. Pored ovoga, na trpezi se nalazi dosta prsute, sira, salate,
priganica, slatkisa, a od pica dosta rakije i vina, kao i domacih sokova.
Domacica ispece slavski kolac od psenicnog brasna koji je ukrasen raznim
figurama od istog tijesta. Glavna
svecanost je na dan slave. Medjtim, odive koje se nikada ne zovu, ako zive
negdje daleko, najcesce ce doci uoci slave i svakako neko od glavnih
prijatelja, koji se, takodje, ne zovu. Ustvari, u Bjelopavlicima se na
slavu niko i ne zove. Jedino se moze pozvati neki poznanik ili dobar drug
koji zivi u nekom drugom mjestu. Ujutro, na dan slave, domacica zapali
veliku vostanu svijecu i kandilo, ako ga ima. Soba je lijepo uredjena. Na
stolu je postavljen krsni kolac, a pored njega gori svijeca. Kada gosti
dodju na slavu domacinu i domacici cestitaju slavu govoreci:"Srecna
slava" ili "Neka vam je na zdravlje Sveta Petka". Nakon
toga, gosti sjedaju za sto. Na stolu se, prije dolaska gostiju, postavi:
prsuta, pecenje, kuvano meso, sir, salata, priganice, kolaci i svakako,
vino i rakija. Ako neko od gostiju pije sok bice njime posluzen. U
danasnje vrijeme trpeza je bogatija i raznovrsnija, a i izbor pica je veci.
Svi oni koji sjede za stolom ni jednu casu nece popiti sto nece nazdraviti
domacinu uz cestitku krsne slave. Slavi se cijeli dan, do kasno u noc. U
stari vakat, slava se slavila po tri dana. Naravno, oni siromasniji to
nijesu mogli ciniti zbog velikih troskova. Buduci da u Bjelopavlicima
najveci broj porodica slavi istu slavu i da ovaj kraj zauzima veliki
prostor, to svestenik ili svestenici nijesu u mogucnosti da istoga dana
dodju u svaku kucu i uz molitvu presijecu slavski kolac. No, tamo gdje
dodje, svestenik i domacin, ili neko od muskih glava iz kuce, stojeci
okrecu kolac s lijeva na desno, to se odvija uz svestenikovo pojanje. Na
kraju, ovog rituala svestenik sa donje strane nozem presijece unakrst
krsni kolac i takodje, unakrst ga prelije crnim vinom, pa se njih dvojica
tri puta poljube u lice i tada svestenik kaze:"Domacine, srecna ti
slava, mnogaja ljeta". Poslije ovog cina, i svestenik sijeda za sto,
gdje biva pocascen bogatom trpezom. Svesteniku se daje odredjena suma
novca za njegov dolazak. Ako nema svestenika, Krsni kolac sijece domacin
kuce sa jos nekim muskim clanom iz kuce, a moze i sa kumom ili prijateljem. Na
slavu se u ovom kraju ne donosi nista od poklona, osim sto odive donesu
neki sitniji dar svojima u rodu. Slavu
nam je opisao Milivoje Stojanovic iz Pazica, star 72 godine, a tacnost
njegovih navoda potvrdilo je vise sagovornika. Kod
katolickih Malisora svako pleme u Malesiji ima svoju krsnu slavu. Nije
poznato da se u nekom plemenu slavi vise slava. Tako npr. U Zatrijepcu,
koji ima sest sela, svi zitelji slave Malu Gospu koja se uvijek proslavlja
prve nedjelje u oktobru. Svaki
domacin u Malesiji, ako ima svoje ovce, najmanje mjesec dana prije slave,
odabere po jednog, a nerijetko i po dva brava, koja ce malo bolje
prigledati da bi za slavu imao sto deblje i ljepse meso. Ukoliko nema
stoke u svom oboru, on ce gledati da kupi najboljeg brava ne gledajuci
koliko kosta. Pecivo se najcesce, ili bolje reci uvijek pece cijelo i to
uoci slave. Domacica se stara da se obezbijedi u dovoljnim kolicinama:
sir, prsuta, salata, kolaci. U
ovom kraju se rijetko ko zove na slavu, jer odive koje su udate u drugo
pleme i glavni prijatelji, a zatim kumovi i pobratimi, dolaze na slavu
nepozvani. Jedino se pozivaju poznanici ili dobri drugovi. Gosti dolaze
uoci slave na veceru i svakako, sjutradan na dan slave. Niko od gostiju ne
donosi poklone, osim odive, koje svojima u rodu donose sitnije i
uobicajene darove. Ranije je bio obicaj da gosti na odlasku iz kuce
domacina, daruju domacicu novcem. Ovaj obicaj danas ne postoji. Za goste
koji su dosli uoci slave sprema se bogata vecera na kojoj se posluzuje u
izobilju: peceno i kuvano meso, prsuta, sir, razne salate, kolaci, a od
pica vina, rakija i sokovi. Istom hranom se ugoscavaju i oni koji dodju na
dan slave. Ustvari, i ovdje se tri dana slavi. Ujutro, na dan slave,
domaci ukucani zapale veliku vostanu svijecu i kandilo (ko ga ima).
Kandilo gori tri dana, koliko traje slava. Posto u plemenu svi slave istu
slavu i svi ocekuju svoje goste, obicaj je da rano ujutro na dan slave
jedni drugima idu u kucu i cestitaju slavu (na kafu i rakiju). Tada se
obicno posluzuje kafa i rakija (komsija, brat, rodjak). Za vrijeme
slavljenja, obavljaju se samo najnuzniji poslovi u kuci i oko stoke. Nije
rijedak slucaj da se na slavi zapjeva i zaigra, jer kako kazu to je radost
i kuce i plemena. Kod
katolickih Malisora se ne sprema slavski kolac, pa svestenik i ne dolazi u
svaku kucu radi prekade. Ovdje je obicaj da se uoci Nikoljdana pozove
fratar da prekadi citavu kucu, uz boziji blagoslov. Opis
ove slave mi je opisao Dede Cacovic, iz Zatrijepca, star 78 godina. Za
razliku od malisorskih katolika, kod katolika u Kotoru i sire (skoro u
cijeloj Boki) najvise se slave kao krsna slava Sv. Luka 18.XII, Sv. Tripun
1.XI, zatim Svi Sveti 3. II itd. I ovdje se za slavu sprema bogata trpeza.
Nekada se za tu priliku obavezno klao dobar brav i sluzilo se dosta drugih
jela. Za slavu se sprema slavski kolac koji se ovdje naziva - krsnjak. On
je lijepo ukrasen sa gornje strane raznim figurama od tijesta. U sredinu
krsnjaka stavi se dosta debela svijeca, koja pored kandila, gori cijeli
dan. Domacin kuce, sa jos nekim clanom porodice prelomice krsnjak, sto
znaci da to ne cini svestenik, kao kod drugih vjernika u Crnoj Gori. Na
slavu se dolazi bez poziva. Jedino se moze pozvati kum ili neki poznanik.
Gosti obicno dolaze na rucak. Muskarci mogu na dar nositi flasu pica, a
zene voce, keks i sl. Slava se slavi samo jedan dan i toga dana se sluzi
sveta misa. Detaljan opis ove slave dala nam je Petrovic Tonka iz Skaljara
- Kotor, stara 75 godina. Andrija
Jovicevic je u knjizi "Zeta i Ljeskopoljci" dao opis krsne slave
u Zeti, koju smo zbog interesantnosti preuzeli u cjelini, s obzirom na to
sto se odnosi na obicaje od kraja XIX vijeka. "Svi
zecani, osim Lajkovica, slave jesenja krsna imena, a to je vrijeme kad
ljudi posvrsavaju najvece domace poslove, priberu ljetinu i spreme se za
zimu. Najvise je svecara Sv. Nikole, pa Sv. Srdja, Djurdjica, Vraceva,
apostola Tome, Sv. Jovana i Sv. Alimpije. Samo Lajkovici slave Petrov-dan. Slava
krsnog imena je u starije doba, skoro do oslobodjenja, trajala tri dana.
Taj je obicaj bio u Crnoj Gori, a u Malesiji se i danas podrzava. Od
oslobodjenja zecani su uzeli primjer od Crnogoraca i slavu su sveli na
jedan dan, na dan praznika. Na
nedelju dana prije domacin posalje "haber" prijateljima, ili i
sam podje, i pozove ih na krsno ime. I najblizi prijatelj, makar bio i zet,
nece doci, ako ne bude pozvan. Na sam dan slave domacin urani i odnese u
crkvu "punje" i "proskuru", a kad stanu dolaziti gosti,
on ih docekuje pred vratima i ulazi s njima u kucu. Prije rucka gosti budu
pocasceni rakijom, mezom i kavom, a kada bude vrijeme rucka, jedna zena
uzme vagan i punu cepciju vode, a na lijevo rame baci mrezu ili "pescir"
za otiranje ruku, pa posipa gostima na ruke, da ih operu. A kad sjednu za
trpezu, domacin uzima zapaljenu svijecu i lopatu zara, na koji stavi
tamjan, pa nakadi sebe i one do sebe, i daje lopatu dalje da se nakade svi
gosti, zatim uzima krcag vina i napija u slabu bozju, govoreci:" U
slavu bozju i svetoga (ime)! Zdravi, da Bog da!" Sa zdravicom se
izrede svi gosti. A kad se pocne jesti, prvo domacin uzme "lozicu",
prvi zalozi i rece:" Pomozi Boze! Elate de, ako Bog da, pocnite"!
i onda ustane i gologlav drzi svijecu u rukama dokle gosti dovrse rucak.
Za vrijeme rucka, on neprestano vice na mladje da donesu na trpezu, cas
ovo cas ono, i uvijek nuka goste da jedu i piju. Trpeza
je preko cijelog dana postavljena i puna jela i pica. U Zeti je obicaj, a
tako isto i u Crnoj Gori, da se iznese pred prijatelje toliko hljeba i
mesa, da ostane iza rucka citava gomila hljeba i mesa na trpezi, da bi
covjek rekao da gosti nijesu nista jeli. Tako isto i o svadbi. Sramota je
za domacina da na trpezi ostane malo, on se boji zamjerke, da gosti ne
pomisle da je tvrdica i da mu je zao potrositi. Na
dan slave nece doci niko osim pozvanih, a samo ce doci prosjak i on bude
ugoscen kao ma koji prijatelj. Prijatelji dolaze preko cijelog dana i
svako mora sjesti za trpezu, jesti i piti. Ima ljudi koji na dan slave
obilaze mnogo kuca i svuda moraju jesti i piti. Ispred sunca svi gosti
ponovo sjednu za trpezu, pa jedu i piju, i onda zahvaljuju domacinu i idu
kuci. U starije doba odive su dolazile na 2-3 dana pred slavu i ostajale
su po citavu nedjelju iza slave, a sada i one, kao i ostali prijatelji,
dodju izjutra i uvece idu kuci. Zdravice
koje se odrze u Zeti o krsnom imenu i svadbi, kratke su, one se kazu sa
nekoliko rijeci, i nijesu onako duge i duhovite kao u Hercegovini i Crnoj
Gori". Kako
i krsna slava kod pravoslavnih u Bijeloj - Boka Kotorska ima svoje
osobenosti, to cemo je u kratkim crtama opisati. Nasa
sagovornica Zorka Matkovic, stara 80 godina iz Bijele rekla nam je da ona
slavi krsnu slavu Sv. Jovana (20. januara), a prisluzuje Sv. Ceklu. Inace,
u Bijeloj ima vise od 60 domacinstava koja slave istu slavu. Za krsnu
slavu se sprema krsnjak (krsni kolac), kao i niz drugih jela i pica. Za
slavu se uvijek pali svijeca i kandilo. Ako krsna slava pada u petak ili
srijedu, onda je sva hrana posna. Za slavu se pozivaju prijatelji, kumovi,
ujaci, komsije. Malo ko ce doci nepozvan. Obicno se gosti pozivaju na
rucak ili veceru. Muskarci koji dolaze na slavu donose po flasu pica, a
zene malo secera, kafe i sl. Svestenik dolazi samo ako se pozove da
prekadi kolac. Od jela se sprema: supa, ljepse meso sa prilozima, peceno
meso, prsut, kolaci i drugo. Posto se supa pojede, domacin kuce sa ostalim
muskarcima, uz molitvu, lomi krsnjak. Onaj koji sjedi u cello trpeze da
domacici jednu cetvrtinu krsnjaka, a ona njemu sipak (nar). Pri tom mu
govori da je od boljega dara i uz to mu daje punu bocu vina. Posto u cello
trpeze sjedi najcesce ujak, kum ili neko ko je posebno postovan od
porodice, taj je obavezan da odrzi govor-zdravicu. S
obzirom na to sto svi oni koji slave istu slavu ne mogu odlaziti jedni
drugima na cestitku, obicaj je da se to obavi sjutra vece. Inace, slava se
slavi tri dana. Nekada ranije, pozvani gosti su dolazili i uoci slave.
Sada se to cini rijetko. Ovdje treba navesti i to da domaci idu u crkvu sa
proskurom i to prvoga dana ujutro. Proskuru cini mali krsnjak i pola litra
vina. To se zamota u bijeli faculet i ostavlja u crkvu. Nasa
sagovornica nam je rekla da je i u ovim krajevima bilo slucajeva da neko
promijeni krsnu slavu, ali razloge za to nije mogla navesti. Razgovarajuci
sa ljudima iz raznih krajeva Crne Gore, zapazili smo da kod obiljezavanja
krsne slave postoje i neke razlike od mjesta do mjesta, pa cak i kod onih
koji slave istu slavu. Navescemo neke od tih razlika. Kod
malisorskih katolika se ne pravi slavski kolac i svestenik se ne zove da
prekadi kucu na dan slave. U
Rijeckoj nahiji nekada se slava slavila tri dana, a sada jedan dan. Kuca
se prekadjuje i krsni kolac sijece na dva dana ispred slave. Ako je slava
u srijedu ili petak onda se toga dana obavezno posti, jelo se sprema na
ulju i to obavezno riba. U
Katunskoj nahiji slava se obiljezava razlicito od sela do sela. U
Pjesivcima se na dan slave pravi veselje i omladina se okuplja na sijelo i
danju i nocu. U
Pivi je uvijek na trpezi riba, pogotovo kod onih koji slave Sv. Nikolu, a
pored toga sprema se: cicvara, sukane pite, meso, sir, skorup, a od pica
rakija i medovina (medovina je pice koje se sprema od meda u sacu i vode i
kada to pocne vreti, kada nadodje, kroz mjesec dana, lijepo je piti). U
Ljeskopolju oni koji dolaze na slavu donose ko sta ima: rakiju, keks, kafu,
secer itd. Slava se slavi samo jedan dan. Ispred glavnog prijatelja na
trpezu se stavlja pecena glava ili plece od brava. Na slavu se dolazi
ujutro. Sprema se kuvano zito-pananija. Ako je slava u petak ili srijedu,
jelo je posno i obavezno se riba mora naci na trpezi. Na
kraju treba navesti jos jedan detalj koji je vrijedan paznje. Naime
Arhimandrit Justin Popovic u Zitiju Svetog oca nasega Petra prvog
mitropolita cetinjskog, cudotvorca, objavljenog u knjizi - Boj Crnogoraca
s Mahmut pasom, objavljenoj na Cetinju 1996. godine, na strain 23.
navodi:"Bjese usao u ta vremena jos jedan rdjav obicaj u narod. Naime,
kada bi slavili krsno ime, mnogi bi ga slavili i po nedjelju dana, kao da
se slavlje krsnog imena sastoji u pretjeranom jelu i picu i raskalasnosti,
a ne u molitveno slavlje i cestovanju Boga i njegovih ugodnika. Tako se
desavalo da gosti pojedu sve i onako siromasnoj sirotinji i ostave iza
sebe gladnu djecu i prazne domove. Videci tu nedobru stvar, Sveti Petar
izadje jednom pred Crnogorce sa krstom u rukama, pa podigavsi poslije
besjede obje ruke k nebu, glasno rece: Cujte me, Crnogorci, i neka me cuje
Bog i sve planine: Ko od sada bude slavio svoje krsno ime kao do sada, da
Bog da ga s krvlju slavio! Ova svecana i strasna molitva Svetog Petra tako
podejstvova na sve Crnogorce, da od tada kao nekim cudom nestade ovaj
rdjavi obicaj medju njima" Vasilije
Mujo Spasojevic - "Obicaji u Crnoj Gori"
|
|
|