ANALIZE : „SRPSTVO" KAO IDEOLOGIJA I POLITIKA U CRNOJ GORI

NAOPAKA POLAZISTA, ZLOSLUTNI PROGLASI

Otkud organizatorima plemenskih skupova zajednicka misao o sopstvenoj istorijskoj misiji i na cemu temelje shvatanje da Srbi u Crnoj Gori imaju veca prava od svih drugih ljudi, od naroda u cjelini? Zasto u njihovim „proglasima" i „zahtjevima" nema ni rijeci o cojstvenim i civilizacijskim obavezama prema drzavnosti Crne Gore, sveukupnom njenom narodu i crnogorskoj naciji?
PISE: AKADEMIK MIJAT SUKOVIC

AKCIONO-POLITICKU i kulturno-duhovnu stvarnost Crne Gore ove, istorijsko-politicki vrlo teske i izazovne 1999. godine, uz mnogo drugog, obiljezava organizovanje i odrzavanje, sa drzavno-politickim pretenzijama, nekoliko plemenskih skupova u nekoliko krajeva Crne Gore. Nazvani su: „Velika narodna skupstina", plemenska (odredjenog plemena) „narodna skupstina" ili drugim istorodnim imenom - nepostojecih oblika organizovanja i djelovanja u sadasnjem drzavno pravnom poretku Crdne Gore i Jugoslavije. Skupova sa kojih su objavljene izjave, sa pretencioznim naslovima - „proglas", „deklaracija", „redefinisanje" pozicije odnosne opstine, i slicnim (radi kraceg iskazivanja, u daljem tekstu sve te izjave obuhvata rijec proglasi).

Na njihovo odrzavanje i na njihove proglase, javno su reagovale pojedine politicke partije. U njihovim reagovanjima, ovi skupovi ocijenjeni su kvalifikacijama: „vracanje u proslost", „arhaicna primitivna svijest", „zatvorena i porazena plemenska svijest", „prevazidjene seanse", „srednjovjekovni metodi", „retrogradnost", „besmislenost" i slicno.

Bez obzira na to da li su ove i njima slicne kvalifikacije primjerene karakteru i sadrzini oznacenih skupova, ove i njima slicne kvalifikacije na pravi nacin ne osvjetljavaju korijen, sustinu i ciljeve tih skupova. NJima se ne otkriva i ne pominje najdublja sustina organizovanja i odrzavanja tih skupova i njihovih proglasa. Sustina im je i kompleksnija i mnogoznacnija od sadrzine koju podrazumijevaju citirane kvalifikacije. Zato one ne osposobljavaju da se shvate i razumiju kljucni motivi i ciljevi njihovog odrzavanja i donosenja njihovih proglasa. Da se razumije sta se to stvarno desava u sadasnjoj crnogorskoj zbilji.

Oznaceni plemenski skupovi duboko zasijecaju i u podrucja kulture i nauke, a ne samo u podrucje politike i politickih odnosa. NJihova sustina, stoga, i ne moze se cjelovito razumjeti i sagledati samo sa politicko-stranackog aspekta.

Sustina odrzanih plemenskih skupova je, primarno, u sadrzini, smislu, usmjerenju i ciljevima njihovog duhovnog korijena, cija su sadrzina, smisao i ciljevi podudarni sa sadrzinom, smislom i ciljevima proglasa objavljenih sa oznacenih skupova. Svih i svakog pojedinacno.

U jednom od tih proglasa iskazana je, nadati se u nekontrolisanom euforicnom strastvenom zanosu, i najzlokobnija moguca poruka, koja glasi - „isto je sto i poziv na oruzje" - ako se pristupi postupku suprotnom u proglasu iskazanom opredjeljenju, zahtjevu.

Zajednicka im je i misao o sopstvenoj istorijskoj misiji. O misiji da se istorijski brani srpstvo od crnogorstva. Pri tome, ni u jednom od objavljenih proglasa nema ni jednog jedinog podatka koji bi kazao da zaista crnogorstvo ugrozava stvarne i legitimne interese srpskog naroda. Koji bi kazao u cemu se sastoji to ugrozavanje, koji je to stvarni i legitimni srpski interes koji crnogorstvo ugrozava, na koji nacin se to cini i zasto. Prirodno je sto ih nema, jer ih nema ni u stvarnosti. Sem, ako bi bilo istinito, a nije, da se srpski legitimni interesi ugrozavaju - legitimnim i legalnim odbijanjem Crne Gore da pristane na dominaciju Srbije nad Crnom Gorom, da joj ona kroji sudbinu, da upravlja njom, njenim prirodnim resursima, da ona odlucuje , a ne narod Crne Gore, ko ce u Crnoj Gori vrsiti vlast i ko ce je predstavljati. Nije istinito zato sto takva usmjerenost prema Crnoj Gori nije stvarni interes srpskog naroda (njegov je stvarni inters pravi bratski odnos sa crnogorskim narodom, kao sto je takav stvarni interes i crnogorskog naroda), nije legitiman, ni istorijski ni civilizacijski, a direktno je gazenje vazeceg i dobrovoljno od Srbije usvojenog ustava zajednicke drzave.

Svaki proglas i oni svi zajedno, iskazuju shvatanje da Srbi u Crnoj Gori imaju veca prava od svih drugih ljudi u Crnoj Gori, od naroda Crne Gore u cjelini. Time svojim proglasima svi dodaju, uz akciono-politicku, i cisto moralnu dimenziju! Jednima, samo zato sto slijede politiku koja se vodi u ime srpske nacije, daju vise prava nego drugima!

Svi manipulisu ljudskim neznanjem stvarnih cinjenica. Selektivnim odabirom omamljivih pojedinosti, iskrivljuju predstavu o stvarnosti. Istorijskoj i sadasnjoj. Takvim, interesno motivisanim a metodoloski pogresnim, odabirom cinjenica, svaki proglas nadogradjuje duh egzistencijalnih sukoba, naboj nasilnicke dinamike i sklonost ka obnavljanju.

U njihovom sredistu, svakom i svima, kljucna su drzavno-pravna pitanja, a pri tome u njima nema nijedne jedine rijeci o drzavnosti Crne Gore, njenim drzavnim i nacionalnim interesima, o stvarnim i legitimnim zivotnim interesima, potrebama i pravima crnogorskog naroda, crnogorske nacije, sveukupnog naroda Crne Gore. O tome kako unaprijediti uslove zivota gradjana, koji su sada najnepovoljniji u Evropi: kako osigurati razvojni uspon; koji put, od vise mogucih, ima prednost i zasto. Nema ni rijeci koje bi iskazale da se ima osjecaj uvazavanja interesa, potreba i prava gradjana Crne Gore koji nijesu Srbi po nacionalnosti.

Nema ni rijeci o cojstvenim i civilizacijskim obavezama prema drzavnosti Crne Gore, sveukupnom narodu Crne Gore i crnogorskoj naciji.

Ignorisano je sve to u proglasima, kao da crnogorski narod nije u Crnoj Gori, kao da u Crnoj Gori samo Srbi imaju pravo na interese i potrebe, a ne i Crnogorci i pripadnici drugih nacionalnosti koji zive u Crnoj Gori. Kao da niko ne atakuje na drzavu Crnu Goru i crnogorsku naciju, da nema nicijeg usmjerenja da se potkopavaju i da se eliminisu iz stvarnosti.

Kao da u Crnoj Gori postoje samo srpstvo i srpski interesi, nista drugo.

Time se, u sustini, drzavi Crnoj Gori i narodu Crne Gore odricu prava da samostalno i suvereno, odgovorno prema sebi i svojoj buducnosti, rukovodeci se svojim interesima i potrebama - kao sto cine sve drzave u svijetu, nezavisne ili clanice saveza, i njihovi narodi - odlucuju o svom buducem drzavno-pravnom statusu. NJihova prava koja im pripadaju prirodno i logicno, po civilizacijskim standardima, kulturnim, politickim i drugim civilizacijskim mjerilima, pravima ljudi i naroda.

Jedan od prvaka organizovanja jednog od oznacenih plemenskih skupova, koji je u intervjuu govorio o buducim namjerama, izricito je preko stampe porucio: „Niko ne moze ni plebiscitom da odlucuje o statusu zemlje koja je sebe odredila". Odrice se, dakle, pravo narodu Crne Gore da putem referenduma odlucuje o drzavno-pravnom statusu svoje drzave!

Svaki oznaceni proglas i svi zajedno, pogresno, istorijskim cinjenicama i naucnim utvrdjenjima suprotno, poistovjecuju plemensku i nacionalnu pripadnost. Na toj podlozi se nastoji postici plemenska homogenizacija, dobiti podrska srpskim politickim namjerama i ciljevima, politicki i ideoloski usmjeriti mobilizacija za ostvarivanje ciljeva. To poistovjecivanje, medjutim, ne moze potrijeti ociglednu cinjenicu - da svi Srbi u Crnoj Gori nijesu ucesnici i podrzavaoci odrzanih plemenskih skupova, da dio Srba u Crnoj Gori ima izricito kriticki odnos prema organizovanju plemenskih skupova i prema sadrzini i ciljevima proglasa njihovih, a da su na odnosnim skupovima ucestvovali i pojedinci crnogorske nacionalnosti, koji svoju crnogorsku nacionalnu pripadnost iskazuju i po zavrsetku skupa na kome su ucestvovali. Ne moze ni potrijeti, ni sakriti cinjenicu da je na djelu vise stvar poslusnosti i lojalnosti nego nacionalne pripadnosti!

Akciono-organizacionu zamisao daljeg djelovanja na ostvarivanju ciljeva i opredjeljenja iskazanih u objavljenim proglasima, izlozio je, u objavljenom intervjuu, jedan od prvaka organizatora i oblikovanja duha jednog od odrzanih plemenskih skupova. On konstatuje da su plemena „za sad, samo uputila protest i proglas, a njihovo organizovanje je u toku". Poceli su organizovati odbore „koji ce da sacine jedinstveno tijelo brdjana"! Dakle, vracanje na stanje prije 1796. godine, do kada su bili odvojeni Crna Gora i Brda. Prijenja da ce se rusiti jedinstvo podlovcenske Crne Gore i crnogorskih Brda, stvoreno prije dva vijeka njihovim oslobodilackim ujedinjenjem, pod mudrim drzavnickim rukovodjenjem Petra À Petrovica NJegosa, Svetog Petra Cetinjskog. Da ce se plemenski dijeliti narod Crne Gore mnogo vremena nakon oblikovanja crnogorske nacije! Da ta prijenja nije opasna, zasuzivala bi samo zaljenje sto neko moze tako misliti! Zatim, on doslovno kazuje: „Odbor ce imati za zadatak da stvori potpun uvid u kontrolu (!) raspolozenja naroda na sjeveru Crne Gore. To znaci da ce, u slucaju da se vlast odluci da raspise referendum, a mislim da ce to uciniti jer ima podrsku Zapada, plemenski odbor raspisati svoj referendum o ostanku u Jugoslaviji. Posto cemo u krajevima u kojima imamo stopostotnu podrsku naroda dobiti pravo na to, organizovacemo svoju vlast koja ce u osnovi imati postovanje saveznog Ustava. U skladu sa tim dokumentom, stvoricemo svoje zakonodavstvo. Medju plemenima nece biti nesporazuma, vec smo se dogovorili (dakle, prosli glagolski oblik, koji kazuje da je vec sve i utanaceno, da su to utanacili oni koji nastupaju u ime odnosnih plemena, mada ni u jednom proglasu nema iskazanog ovlascenja za tako nesto - napom. M.S.) o svemu. Ko ce biti na celu odbora i na celu takve zajednice, nije vazno".

Na djelu je, dakle, organizovani nacin misljenja, politickog zivota i djelovanja. Projekat je: stvaranje zajednice odredjenih plemena, koja bi imala „jedinstveno tijelo", „svoju vlast", „svoje zakonodavstvo", „celnika zajednice"! Zamisao, sasvim ocevidno, po prototipovima uspostavljenih i srusenih zajednica kao enklava u tkivu drzava u nasem susjedstvu, na podlozi, takodje, srpske istorijske nepromisljenosti i strastvene ishitrenosti, koje su donijele ogromne zrtve i stradanja srpskog naroda! Uspostavljenih u krvi i srusenih u krvi!

Sadrzina i smjer ovog projekta, znacajno osvjetljava sustinu, smisao i ciljeve svakog oznacenog proglasa i ukupne sadrzine svih.

O Ustavu Republike Crne Gore ni u jednom proglasu nema ni rijeci. Kao da ga i nema. Isto kao sto o tada vazecem Ustavu Crne Gore nijesu govorili organizatori i ucesnici Podgoricke skupstine 1918.

Ukupnost ovdje identifikovanih odrednica sadrzine proglasa oznacenih skupova, iskazuju i ciljeve odrzanih plemenskih skupova i proglasa na njima donesenih.

UMISLJENI MISIONARI

Svim tim proglasima - mada nijesu identicni u konkretnom izrazu - isti su: motivacija, ideologija, politika, ciljevi i izvedenost iz iste sadrzine nacionalno-kulturnog obrasca.

U svakoj i svima, arogantnim i militantnim jezickim izrazom, iskazani su: opredjeljenje, zahtjev, zalaganje, da srpstvo, interesi srpstva, budu odlucujuci, iskljucivo oni, za odredjivanje buduceg drzavno-pravnog statusa Crne Gore i da to Crna Gora ima bezuslovno uvaziti. I zlokobna, iako nerealna, prijetnja najavom „izdvajanja" iz drzave Crne Gore, ukoliko ona ne usvoji njihov imperativni zahtjev. Najava da ce u slucaju neusvajanja njihovog imperativnog zahtjeva, teritorije na kojima zive odnosna plemena biti izvan drzave Crne Gore, sa preciziranjem, u nekim, da ce biti u sastavu Srbije. Kao da su teritorije flase sa vodom koje se mogu prebacivati iz jedne drzave u drugu! Zlokobna, zato sto je zavadjalacka. U odnosnim plemenima i u Crnoj Gori. Nerealna zato sto bi se tome suprotstavili, nista manje odlucno, brojni pripadnici odnosnih plemena (reagovanja putem stampe to vec potvrdjuju), koji dobro naroda i svoje vide u dobru Crne Gore. I sto ni drzava Crna Gora, sa punim legitimitetom, ne bi to dopustila, kao sto tako nesto ne bi dopustila ni jedna drzava u svijetu.

Nerealnost njihovu ne moze otkloniti ni umisljenost o posebnoj istorijskoj misiji, ni pretencioznost organizatora i ucesnika oznacenih skupova. Umisljenost i pretencioznost, kada su bez realnog temelja, pa i kada se iskazuje zandarskom psihologijom, ne mogu postici nista. Ponajmanje idejstvovati uslove obavezujuce cijeloj Crnoj Gori.

Plemenski skupovi su sustinsko oponasanje Podgoricke skupstine 1918. godine, a svrha im je obnavljanje i vaskrsavanje njenih ideja i opredjeljenja i njene odluke ­ stvarno zivotno ponistene prije vise od pola vijeka

SUSTINU I ciljeve odrzavanja aktuelnih plemenskih skupova po Crnoj Gori i njihovih proglasa, otkriva i kazuje i njihova sadrzinska i ciljna istorodnost sa Velikom narodnom skupstinom 1918. godine, poznatom i pod imenom Podgoricka skupstina 1918. Istorodnost sa njenim idejama, htjenjima i ostvarenjima. Istorodni su im ne samo imena, nego i: motivacija, nacin organizovanja, orijentacija ka srpsko­crnogorskoj unitarizaciji ­ drzavnoj i nacionalnoj, iskrivljivanje istorije kakva je „uistinu bila", jake rijeci, dijeljenje gradjana na „izdajnike" i „patriote" po kriterijumima militantnog srpskog nacionalizma.

Oznaceni plemenski skupovi su sustinsko oponasanje Podgoricke skupstine 1918. Oponasanje sa svrhom obnavljanja i vaskrsavanja njenih ideja i opredjeljenja i njene Odluke, stvarno zivotno ponistene prije vise od pola vijeka (1934), istorijskom odlukom kojom je ponovo uspostavljena drzava Crna Gora i njenim drzavotvornim bitisanjem.. (Nema razloga, ni pravnih, ni bilo kojih drugo, da se vec ponistena odluka Podgoricke skupstine ponovo ponistava).

Istorodni su sa Podgorickom skupstinom 1918. i po tome sto je i ona takodje nepostojeci oblik organizovanja i odlucivanja u tada vazecem pravnom poretku Crne Gore. Nepostojeci po sustini i po imenu. NJu su ustanovili, nelegitimno i nelegalno, povjerenici Vlade Srbije (Tomic, Kosovic, Spasojevic i Raicevic). Ime su joj dali, sa jasnim ciljem, po odredjenjima u ustavnom sistemu Srbije. Stvorili su je kao zavrsni cin visegodisnjeg rada tadasnje Vlade Srbije, a bez ucestvovanja bilo kojeg dijela naroda Crne Gore. Rada sa jako razvijenom komponentom cinjenja i u inostranstvu i medju crnogorskim internircima u logorima na teritoriji tadasnje Austro­Ugarske. I Odluku koju je ona donijela, napisali su povjerenici Vlade Srbije i izdejstvovali da je, bez promjene jedne rijeci, bez rasprave o njenoj sadrzini, usvoji Podgoricka skupstina.

Istorodni su, dakle, sa Podgorickom skupstinom 1918, koja je ustanovljena, odrzana i funkcionalizovana da donese Odluku o ukidanju drzave Crne Gore, prisajedinjenju njene teritorije drzavi Srbiji, bez zadrzavanja crnogorskog identiteta i subjektiviteta, pa ni u obliku bilo koje vrste autonomije ili lokalne samouprave. Odluku kojom je likvidirano i ime crnogorsko. Odluku koja je izazvala, ili najblaze receno bila dobar razlog ustanku crnogorskog naroda protiv njenog ostvarivanja, u krvi ugusenog, nakon cega je nastala situacija u Crnoj Gori koja je razrjesavana najsurovijim nasiljem specijalnih odreda rezima uspostavljenog na osnovu Odluke Podgoricke skupstine. Surovijim od bilo kojeg u inace surovostima bremenitoj crnogorskoj istoriji. Podgorickom skupstinom 1918. koja je proizvod jednog istorijskog procesa koji je nosila nacionalisticka strast „srpstva" kao i ideologije i politike. Procesa cija su sustina i cilj ­ kulturna, ideoloska, najsire duhovna i politicka srbizacija i Crne Gore i Crnogoraca.

NJihova istorodnost otkriva i kazuje da je ista duhovna i sadrzinski­ciljna motivacija i usmjeravajuca snaga ovogodisnjih plemenskih skupova i njihovih proglasa i Podgoricke skupstine 1918. Istrazivackim rezultatima utvrdjuje se da su to: sadrzina i ciljevi „srpstva" kao ideologije i politike prema drzavnosti Crne Gore i nacionalnom crnogorstvu, sadrzinski i ciljno podudarnim sa dijelom sarzine i ciljeva srpskog nacionalno­kulturnog obrasca.

„Srpstva" koje se iskazuje dugotrajucim cinjenicama, od sredine 19. vijeka do sada, usmjerenim na to da se postigne ideoloska, kulturna, nacionalna i politicka srbizacija Crne Gore i Crnogoraca. „Srpstvo" koje je, zbog te njegove agresivnosti suprotno iskonskim svojstvima cestitog srpskog bica. Cija agresivnost je cestitom srpstvu donijela daleko vise nevolja i stete nego nacionalnom i drzavnom crnogorstvu, iako i njemu mnogo. Ciji autori i glavni akteri u citavom dugom iskazivanju, od Garasanina pa dalje, i nijesu autenticni Srbi, nego crnogorsko­hercegovacki violentni doseljenici u Srbiju, koji su preseljenjem izgubili svoj izvorni identitet, koji su tu svoju izgubljenost tezili otkloniti ili neutralisati promocijom shvatanja i tvrdnji o nepostojanju narodnosnih razlika Crnogoraca i Srba i svojim promovisanjem da su „veci Srbi od izvorno autenticnih Srba".

Ove cinjenice otkrivaju i uvjerljivo kazuju: ma koliko da su arhaicni, primitivni ostatak proslosti, oznaceni skupovi, kao ciljna cinjenja, pojavni su oblik nastavljanja jednog istorijskog procesa ciji je proizvod i Podgoricka skupstina 1918. Procesa koji traje vijek i po. Koji nosi nacionalisticka strast ideologije i politike. Koji nije zavrsen i koji ce trajati dok traju ideologija i politika koje ga nose i dok se u srpstvu zadrzava sadrzina nacionalno­kulturnog obrasca koja im je duhovni korijen. Trajace do tada zato sto su ideoloske strasti jace i od istine i od zivotnih zahtjeva za racionalno ponasanje i cinjenje.

Ovo dvoje je vodece u sadrzini, smislu i teznjama oznacenih ovogodisnjih plemenskih skupova. Vodeca u znacenju koje ima vodeca arija u jednom muzickom sastavu.

Iste cinjenice otkrivaju i uvjerljivo kazuju: kao sto je Podgoricka skupstina 1918. i Odluka koju je donijela, bila izraz dijela ondasnjeg duhovnog ambijenta, tako su i oznaceni ovogodisnji plemenski skupovi i njihovi proglasi, takodje izraz dijela sadasnjeg duhovnog ambijenta. Izraz su cinjenice da dio kolektivne svijesti i drustvenog bica Crne Gore i u sadasnjosti cini inertna plemenska svijest, ispunjena tradicijom neosavremenim civilizacijskim vrijednostima. Tradicijom koja je trajnoscu opstojanja, utisnuta i u mentalitet i zadobila karakter i snagu mentalitetske crte dijela gradjana u pojedinim plemenskim sredinama. I cinjenice da i sadasnji duhovni ambijent pruza mogucnost manipulacije sa tom svijescu i zloupotrebe njene.To je tako, bez obzira koliko su i da li su toga svjesni ucesnici oznacenih plemenskih skupova.

To trazi i opredjeljuje da se ovi skupovi i proglasi sa njih obznanjeni, sagledavaju i ocjenjuju kao sastavni dio istorijskog procesa koji se nastavlja njihovim odrzavanjem, da im se smisao, snaga dejstva i ciljevi sagledavaju i utvrdjuju tako sto ce se u srediste razmatranja staviti njihova matrica, tj. „srpstvo" kao ideologija i politika, cija je sadrzina podudarna sa dijelom sadrzine srpskog nacionalno-kulturnog obrasca. To je put da se istinski pojmi i sazna sto stvarno znaci odrzavanje oznacenih plemenskih „velikih narodnih skupstina". U sadasnjosti i narocito za buducnost.

Duznost je suociti se sa tim. Ne samo zbog skupova koji su odrzani, nego i zbog ukupnog drustvenog stanja, koje primorava da se otvori i ova stranica zbilje i o njoj progovori odgovorno i cinjenicno fundirano. Ne zbog toga sto je bilo i sto vise ne moze biti drugacije nego kako je bilo, nego radi buducnosti.

Sadasnji trenutak to omogucava i na to obavezuje. Omogucava i obavezuje zato sto u sadasnjem trenutku, paralelno sa postojecim potresima, zacinju se procesi izrastanja novih, drugacijih, progresivnijih srpsko-crnogorskih odnosa, novih konstruktivnih rjesenja, adekvatnih interesima i crnogorskog i srpskog naroda.

Ispunjenje te obaveze upravo u ovom trenutku veoma je korisno i za srpstvo i za Srbiju. Ili bar moze biti i u njihovu korist. Ovo zbog toga sto su se srpski narod i Srbija, upravo sada, suocili sa cinjenicom da im je ostvarivanje dosadasnjeg politickog programa, usmjerenog na teritorijalno sirenje Srbije, u protekloj deceniji donijelo tragicno unesrecenje, koje je ogolilo nesrecnu prirodu tog programa za njih. To je rezultiralo otvaranjem procesa preispitivanja tog programa i novog odredjivanja pravca buducnosti. Do sada nije sasvim ogoljeno pokazana nesrecnost i za Srbiju i srpski narod komponente tog programa koja sadrzi opredjeljenje za prosirivanje suvereniteta Srbije na teritoriju Crne Gore. Ogoljavanje nesrecnosti za Srbiju i za srpski narod i te komponente do sada ostvarivanog politickog programa, suocavanje je njihovo sa punom realnoscu, upotpunjavanje je cinjenicne osnove za njihovo opredjeljenje za nove odnose i pravce politike prema Crnoj Gori i nacionalnom crnogorstvu, koji bi i Srbiji i srpstvu donijeli vise koristi i srece od dosadasnjih. Unesrecenost Srbije i srpskog naroda bice uvecana ako se ne suoci i sa tom realnoscu i ako je ne uvazi prilikom utvrdjivanja novih pravaca nacionalnog programa i politike. Rezultati dosadasnjeg ostvarivanja orijentacije za prosirivanje suvereniteta Srbije nad Crnom Gorom, od 1844. godine, od kada je ta orijentacija, opredjeljuje politiku Srbije prema Crnoj Gori, do sada, koji se iskazuju u jednom od narednih poglavlja, to ce pokazati sasvim ocigledno.

Pise: Akademik Mijat Sukovic