 |
|
Program
Uprava
O
nama
Mape
Zanimljivosti,
pisma, ...
Podsjetnik
o CG
Prezimena
u CG
Plemena
u CG
Obicaji
u CG
Linkovi
Slike
i amblemi
Search
Srpska agentura izmislja i siri "legende" i "simbole"
o kapi
Usmenijem, a i
pismenijem putem, omocavana je legenda da deravija na crnogorskoj kapi oznacava "korotu za Kosovom", a cetiri
ognjila oko krsta, na tepeluku, da predstavlja pocetna slova rijeci
"samo sloga Srbina spasava". Posto se ova neozbiljna legenda
uzima kao "dokaz" za ozbiljne stvari (vezuje i za Njegosevo ime),
nuzno je objasniti njezine osnove.
Legendu da je Petar II
Petrovic Njegos naredio da se crnogorska kapa, koja je do tada, navodno, bila sva crvena, obavije crnijem
platnom (deravija, oblista) u "znak zalosti za Kosovom" – prvi
je zabiljezio Ljubomir Nenadovic. Izmislio ju je neki romanticarski
propagator, ali je sada, kao i vazda, teze onome koji pobija izmisljotinu
nego onome koji je izmisli, jerbo za pobijanje se trazi dokumentacija, a
izmisljotina je "dovoljna sama po sebi", pa joj neupuceni
vjeruju.
Lj. Nenadovic veli:
"I oko muskijeh kapa svuda je naokolo crno platno prisiveno. I to je
znak zalosti za propalijem carstvom. Ozgo je kapa sva od crvene coje,
jedno malo mjesto na toj coji pri kraju zagradjeno je zlatnim prugama. To
predstavlja kako je Turcin sve pritiskao, samo je onaj mali deo ostao, to
je Crna Gora. Najvise pokojni vladika (Petar II) uveo ih je u Crnu Goru."
Andrija Jovicevic dao
je svoj doprinos odrzavanju ove legende. Prepisujuci je od Nenadovica, on
kaze da se "kapa pocela nositi za vrijeme mitropolita Petra II"
(dalje slijede isti sastojci legende). Jovicevic dodaje da ona slova na
kapama znace: N(ikola) I(prvi) Z(ivio).
Tri godista poslije
Jovicevica, tu legendu biljezi i proto Toma A. Bratic, samo u izmijenjenom
obliku, jer on zbori da je "zavratka…do crnogorskoga knjaza Danila
I bila crvena, bez obliste, a on joj je dao znacenje, kako se prica, tako
da crna oblista znaci pokorene srpske zemlje, crveni dio – krvavo polje
Kosovo" itd. Ocito je da je legenda docerivana, "usavrsavana",
ali je njezin duh ostao isti. Ona ce kasnije, nakon "ujedinjenja",
biti dopunjena dodavanjem djelova grba Srbije.
Mitar Vlahovic
ponavlja ono sto su rekli Nenadovic, Jovicevic i Bratic, dodajuci i
ponesto svoje.
Vuk Karadzic opovrgava srpsku romanticarsku simboliku
Kao god sto je
neslovesno prihvatiti "simboliku" kapi crnogorskoj, tako je
netacno i vezivanje "uvodjenja" te "simbolike" za
odredjene licnosti, Njegosa ili Danila I. Romanticarski nacionalisticki
propagatori racunali su da se na kapama, inace, nose kokarde i drugi znaci,
kao god i na to da kape mogu, same po sebi, oznacavati pripadnost
odredjenoj drustvenoj klasi.
Venijamin Borodski,
pisuci o crnogorskoj kapi (1846), zbori: "Glavu pokriva jedna crveno cojana do gore obvezana
kapa, koje obvez dok je nov s crnijem tafetom ili kapefesom spolja
postavljen je". O "simbolici" kape crnogorske Borodski ne
zbori nista, jer se legenda nije jos formirala. Trebalo je cekati
sedamdeseta godista XIX v. kada se podzegla najzesca unitaristicko –
nacionalisticka propaganda.
Jos prije Brodskoga,
Vuk Karadzic je zabiljezio, prilikom boravka u Crnoj Gori (1834), da
Crnogorci "na glavi nose kape od crvene cohe posuvracene do vrha, a
spolja posuvracena strana postavljena je crnijem platnom". Tako Vuk
biljezi za nepuna cetiri godista poslije Njegosevog dolaska na
mitropolitsku stolicu, a ne zbori o tome da je Njegos dodao crnogorskoj
kapi oblistu, niti veli o "simbolici" boja na crnogorskoj kapi,
mada je Vuk poznat po podrobnostima pri saopstavanju tradicije, vec o
obicaju Crnogoraca da u bojevima zadjenu iza toga crnoga omotaca fiseke,
da bi im bili pri ruci, kao i o tome da kapa ostaje crvena kada se podere
omotac. Jasno je da legenda tada jos nije postojala, jer bi je Vuk zapisao.
I jos nesto: u svom prvom izdanju Rjecnika, 1818, Vuk imentuje crnogorsku
kapu "sisak", "kariklija". Za naziv "kariklija"
Vuk izricito kaze (u izdanju Rjecnika od 1852) da ovako crnogorsku kapu
nazivaju Srbi, vjerovatno sto ih je crni, posuvraceni omotac, neprisiven
gornjom ivicom, podsjecao na kariku. Inace, Dj. Danicic kaze za naziv
"kariklija" da je izveden od osnove "karika".
Iz ove kratke analize
mozemo izvesti zakljucak da je sadasnje boje (crvenu i crnu) crnogorska
kapa imala i prije Njegosevog doba, a da joj je srpska nacionalna
romantika dala "simboliku" koju ona nema, i da je vezala za
Njegosevo ime. Zlatom izvezeni ukrasi (polukrugovi i sestokraka zvijezda)
dodati su na kapu u skladu sa konacnijem uoblicavanjem crnogorske narodne
nosnje i predstavljaju odgovarajuce sastojke narodnog veza sa crnogorskoga
odijela. Podjekoji Crnogorci davali su da im se na kapama izvezu inicijali
knjaza (kralja) Nikole I, a poneki (kao i danas) izradjivali su svoje
inicijale.
Krst i cetiri ognjila (a ne "cetiri slova
zlatna") utisnuli su UJED(I)NITELJI 1918.g.
Tek poslije "ujedinjenja",
preko proizvodjaca kapa, nametnut je dio iz grba Kraljevine Srbije (krst
sa cetiri ognjila), namjesto zvijezde ili inicijala kralja Nikole I, mada
su i tada mnogi zadrzali svoje inicijale ili sestokraku zvijezdu, koja je
stvarno, izvorno etnografsko obiljezje, dok krst i ognjila predstavljaju
izraz unitaristicke velikosrpske prevlasti. "Ujedinitelji" su
dodali kapi crnogorskoj strani elemenat, uzet iz grba Kraljevine Srbije –
krst sa cetiri ognjila, kao "nacionalno znamenje".
Iako su nauci poznate
cinjenice, da stari srpski grb cine srebrni krst i cetiri ognjila, na
crvenom polju, ipak o tome moramo nesto reci, jer romantika je "pretvorila"
ognjila u "slova zlatna".
Mavro Orbini je uzeo
iz dijela Sebastiana Munstera Cosmographia (1544) grb sa cetiri
ognjila (kod Munsteraje sastavni dio turskoga grba) i proglasio ga
srpskijem grbom. Stojan Novakovic kaze za postupak M.Orbinija, da je
"Srbiji kao i drugim drzavama njenoga susedstva grb krsta s ocilima
nacinio, drzeci se, moze biti kojega gore navedenih znaka starine, s kojim
je on bio vrlo slobodno i bez ikakvih obzira rukovao…Moze se gotovo kao
izvesno smatrati da je M.Orbini prvi krst s
ocilima nacrtao na
stitu i proglasio ga kao grb Srbije"…Najstarije objasnjenje ocila
nalazi se u knjizi P.Ritera Stematographia, Bec 1701. Kao ispod
svakoga drugog, tako i on ispod grba Srbije nacinio je cetiri latinska
stiha: "Signa crucem calybsque rubro fert Servia campo"
("Na crvenom polju Srbija nosi znake krsta i ognjila".)Pomenuto
dijelo P.V.Rihtera bilo je vrlo popularno, i na njemu se zidala nacionalna
romantika.Ovi grb, srebrni krst su cetiri ognjila na crvenom polju, uzeo
je Mojsije Petrovic za grb Biogradske mitropolije (1777).
Ustavom od 1835. Krst
sa cetiri ognjila postao je grb vazalne knezevine Srbije: "Grb
narodni predstavlja krst na crvenom polju, a medju krakovima krsta po
jedno ognjilo okrenuto krstu".Poslije proglasenja Srbije
kraljevinom (1832), ovi grb je uljegao kao detalj novoga grba, te je ostao
u grbu Kraljevine Srbije do kraja njezinoga postojanja. Unesen je i u grb
bivse Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije. A u clanu osmom Ustava SR
Srbije opisan je grb, dje stoji: "Nad suncanijem zracima je stit na
kome su pravilno rasporedjena cetiri ocila".Srebrni krst i
cetiri ognjila nalazi se i danas u grbu Srpske pravoslavne crkve.
Vidimo, dakle, da se
kao "simbol" na crnogorskoj kapi protura isjecak jednoga drugoga naroda. Medjutijem, srpski narod je iz
svoga grba bio uklonio krst, a na crnogorskijem kapama se i sada vidja !
Iako su navedene
cinjenice o nastanku heraldickoga znaka, krsta i cetiri ognjila, poznati,
ipak ima jedan broj ljudi koji to ne znadu, pa i danas poju onu "pjesmu"
o "cetiri slova zlatna" koja su "jedno drugom okrenula
ledja". Takvo "citanje" ognjila biljezi jos Djuzepe
Barbanti – Brodano, u knjizi Garibaldinci na Drini 1876. U Napomenama
i komentarima uz ovu knjigu, Milan Z. Zivadinovic daje ispravku
takvoga tumacenja nekadasnjega srpskoga grba. Odrzavanju toga pogrjesnoga
tumacenja doprinijeli su i drugi, kao sto je Radosav Grujic, koji u
Stanojevicevoj Narodnoj enciklopediji daje takvo "objasnjenje"
grba.
Monitor
Vijesti
politika
drustvo
Pobjeda
politika
aktuelnosti
Medija
klub
Montenegro.com
MNNews on line
Nezavisna
CG
Radio
Crne Gore