|
|
VEČNA LJUDSKA POTREBA
Težnja za bliskoću potiče iz čovekove najdublje potrebe za pripadanjem, sigurnoću.
Prati nas kroz čitav život s tim to se način zadovoljavanja tih potreba
menja u zavisnosti od zrelosti i same ličnosti. Temelji bazičnog poverenja
u ljude stvaraju se u najranijem periodu, na relaciji majka - dete. Ako
je, na nesreću, u porodici nema dovoljno neće biti ni osećaja sigurnosti
i topline. Od tog primarnog odnosa zavisiće kasnije i spremnost za
ulazak u bliske odnose sa drugima.
Strepnja od bliskosi potiče iz straha da ćemo biti povređeni ako
smo pred drugima otvoreni; ako izrazimo ljubav i naklonost - može nam
ostati neuzvraćena; ako kažemo otvoreno ta mislimo, drugi se ne mora
složiti, pa će izbiti sukob; ako ispoljavamo različitost, možemo biti
odbačeni ... U partnerskim odnosima je zato
veoma važno da se prepoznaju potrebe za pravom količinom bliskosti, da
se uvaže i zadovolje na odgovarajući način kako bi bilo to manje
povređenih. Nedostaje li je - pojaviće se usamljenost. Ima li je,
međutim, previe pokazaće i svoju negativnu stranu kad može da
sputava i "gui".
ULAZEĆI U BLISKE ODNOSE SA DRUGIMA ODRIČEMO SE DELA SVOJE AUTONOMIJE
I SLOBODE. AKO SE ODREKNEMO BLISKOSTI, SMANJIĆEMO MOGUĆNOST DA NAS DRUGI
POVREDE, ALI ĆEMO IZGUBITI I NAGRADU: UŽIVANJE U DUBOKOJ VEZI KOJA SE STVARA
IZMEĐU ONIH KOJI SU KADRI DA SVE DELE.
|