U osnovi umjetnikovog bića je potreba da u određenoj stvaralačkoj formi ostvari osjećanja koja ga obuzimaju i prenese ih na druge. Kako? Kao i u slučaju prenošenja drukčijih vrsta poruka – posredstvom medija.

Poeziju, koju možemo shvatiti kao samosvojan oblik organizacije osjećajnih poruka, ali i kao medij za sebe, te medije u tehničkom smislu u svom je multimedijalnom projektu Magleno more autorica Ozrenka Fišić dovela u kreativo uspješan suodnos. Autorica se potrudila zaposliti naša glavna čula pa osjećajnost i misaonost Maglenoga mora možemo čitati, vidjeti i čuti.

Unatoč suvremenoj okupiranosti medijima, spoj o kojem je riječ nije česta pojava na našim prostorima, ili, autori nisu tako svestrani kao autorica stihova i umjetničkih fotografija Maglenoga mora. Očima i ušima budnih spavača njena duša nudi svoju tajnu.

Parafraza njenih stihova nudi ključ za objašnjenje rezultata što ga je ponudila javnosti. Zbirka stihova upotpunjena je komplementarnim fotografijama, a s pripadajućeg CD-a to što čitamo i vidimo možemo i čuti u autoričinoj originalnoj verbalnoj interpretaciji.

Ne bismo to trebali razumjeti kao njen pokušaj da fotografijama sugerira način recepcije svojih stihova (ili obratno); odnosno načinom govorne interpretacije; iako je cijeli projekt moguće i tako doživjeti – kao jednu zatvorenu jasno i intencionalno definiranu strukturu.

Metafora magleno more ostvaruje nemir i strepnju; uzburkanost emocija; ukazuje na nejasna očekivanja i žudnje, na osjećaj nepostojanosti i beskraja. Senzibilnost prema voljenoj osobi, ali i čovjecanstvu, uz senzibilnost i poštovanje prema čovjekovom prirodnom okolišu te zadivljenost pred neuhvatljivim fenomenima prirode emotivna su, refleksivna i idejna osnova zbirke Magleno more za koju, bez uobičajene suzdržanosti pred autorskim prvijencima, valja jasno reći kako je to djelo značajne kreativne razine, već i time što ne pristaje ostati u okvirima samo jedne izražajne forme – ili medija. Naravno, bitnija je sadržajna strana na koju se prije svega odnose upravo izrečene konstatacije.

Nebojša Dimitrijević profesor