CRNOGORCI SU NEDOVRSEN NAROD "Ovi policajci
ne cuvaju samo mene. Gore stanuje ministar policije", rekao je nasoj
podgorickoj dopisnici, docekujuci je na dogovoreni intervju, dr. Miodrag
Perovic, profesor Univerziteta u Podgorici, osnivac nezavisnog radija Antena
M i nedjeljnika Monitor. Policija ga cuva zbog toga sto je
Vojska Jugoslavije protiv njega, kao i protiv mnogih gradjana Crne Gore,
ovih dana pokrenula krivicni postupak. Perovic, pak, i dalje radi u zemlji
koja se, nakon sto je u proslosti objavljivala ratove Japanu i Austriji,
po prvi put diferencirala od vojne koju vodi Srbija
Razgovarala: Tamara Nikcevic DANI: Gospodine
Perovicu, zbog cega je Vojska Jugoslavije raspisala potjernicu za Vama?
PEROVIC:
Postoje dva razloga. Jedan je sto je radio Antena M odbio zahtjev
Vojske Jugoslavije da izmijeni svoju programsku shemu i prestane da
reemituje programe stranih radiostanica - Slobodna Evropa, Glas
Amerike, BBC i sl., kao i to da svoju izdavacku koncepciju
usaglasi sa zahtjevima vojske. Drugi razlog su moji tekstovi objavljivani
u Monitoru, u kojima sam pokusavao da objasnim jedan, za Crnu Goru
neobican fenomen: da Crnogorci nijesu zeljeli, prvi put u ovom vijeku, da
ucestvuju u ratu koji vodi Srbija. Moja interpretacija se nije svidjela
Vojsci, pa ih je i to ponukalo da pokrenu krivicni postupak. Tu sada
postoji jedan problem koji se mora objasniti da bi se shvatila kompletna
situacija. Buduci da crnogorska vlast ne priznaje saveznu vladu, jer su Milosevic
i srpska vecina u saveznom parlamentu izabrali za saveznog premijera
covjeka koji pripada partiji koja je izgubila izbore u Crnoj Gori, ovo je
ocijenjeno kao nasilno nametanje politicke volje Crnoj Gori. Posto to nije
u duhu Ustava SRJ, kojim se garantuje ravnopravnost federalnih jedinica,
Crnu Goru u saveznim institucijama ne predstavlja njena vecinska politicka
volja, tako da se te institucije ovdje ne priznaju. I sta se sada dogadja?
Savezna vlada proglasava vanredno stanje, a republicka vlast to ne
priznaje. DANI: I
kako onda rijesiti tu konfuziju? PEROVIC:
Nikako. Pazite: republicka vlada proglasava radnu obavezu i trazi od
gradjana Crne Gore da to postuju. Savezna vlada trazi da se stavimo na
raspolaganje Vojsci Jugoslavije. Buduci da ni jedna od strana nije bila
spremna da odmah sprovede svoju volju, u sustini je gradjanima Crne Gore
prepusteno da se sami opredjeljuju koga da poslusaju. Tako se politicka
borba republicke protiv savezne vlade prenosi na nivo gradjanina zbog toga
sto se lokalna vlast ne osjeca dovoljno snaznom da se suprotstavi Vojsci,
plaseci se intervencije i eventualnog gradjanskog rata. S druge strane,
Vojska se ne osjeca sposobnom da udari na civilnu vlast, da izvrsi puc. U
takvoj situaciji, jedni vas tretiraju kao osobu koja podriva odbrambenu
moc zemlje, a drugi od vas traze da se borite da se produzi civilni zivot
sa svim svojim atributima. U ovoj situaciji, svi u Crnoj Gori imamo isti
interes: da se odupremo Vojsci kako Crna Gora ne bi bila gurnuta u ovaj
suludi rat. DANI: Da
li Vam je urucen poziv za vojni sud? PEROVIC:
Nije. Kada bi se Vojska Jugoslavije drzala Ustava, ona bi mene trebalo da
prvo pozove na sud preko civilnih institucija, pa bih onda ja odgovarao
pred vojnim sudom. Oni ne rade tako. Upadaju u stanove, zaustavljaju na
ulici, prisilno privode na taj prijeki sud, donesu prijeku presudu ili
rjesenje o pritvoru, pa se nadjete u situaciji da bez svjedoka, bez
javnosti, bez mogucnosti da branite svoje ideje budete zatvoreni. Ja bih
isao na sud da branim svoje ideje. Tim prije sto na nivou cinjenica mi
nista nijesmo pogrijesili: niti ja u svojim tekstovima, niti ovi mediji u
sferi svojih medijskih zadataka. Ali, znate, kada vam sudi vojska koja
prisilno mobilise, kada vidite da je to ista ona vojska koja ucestvuje u
biblijskom egzodusu na Kosovu, onda se nekako ne osjecate bas dobro kada
treba da idete na sud takve vojske. Ne znate da li vam se moze garantovati
i fizicki integritet, pa je onda normalno da bjezite od njihovog suda.
DANI: Da
li su takvi Vasi stavovi o vojsci bili zastupljeni u tekstovima u Monitoru?
PEROVIC:
Jesu. Pokusao sam da objasnim zasto ratoborni Crnogorci bjeze od Vojske.
Rekao sam da kosmopolitski raspolozeni Crnogorci svijet ne dozivljavaju
kao svog neprijatelja, pogotovu ne koaliciju onih zemalja koje su branile
evropsku slobodu tokom ovog stoljeca. Shvataju da tu nesto nije u redu. To
nije njihov rat. Postoji jos i problem legitimiteta Vojske Jugoslavije u
Crnoj Gori. Saglasno Ustavu ove Jugoslavije, Vrhovni savjet odbrane
imenuje komandante vojnih oblasti. To znaci da se taj komandant ne moze
imenovati bez saglasnosti predsjednika Crne Gore. Medjutim, Milosevic je,
ne odrzavajuci sjednicu Vrhovnog savjeta odbrane, ne samo promijenio
komandanta Druge armije nego
i stotinjak oficira, promijenivsi time sam karakter VJ. Umjesto da bude i
crnogorska, ona je postala licna vojska za naturanje Miloseviceve volje
Crnoj Gori. Vojska Jugoslavije je ovdje
neminovno dobila karakter okupacione vojske. Ponavlja se 1918, kada je
srpska vojska dosla u Crnu Goru kao saveznicka, a zavrsila kao okupatorska.
Ali to ide teze. Nije Crna Gora danas ista kao ona iz 1990. ili iz 1918.
DANI:
Sta se promijenilo? PEROVIC:
Promijenili su se Crnogorci, njihov pogled na jugoslovenstvo, crnogorstvo
i srpstvo. Ideju o suverenoj Crnoj Gori ili minimum konfederaciji, danas,
po anketama javnog mnijenja, podrzava skoro 52 posto stanovnika. U Srbiji
su toga svjesni. Zato, po mnogima, Crnu Goru treba umiriti. Postoje dva
nacina: gurnuti nas u ovaj glupi rat da dobro izginemo, ili nas toliko
zavaditi da se medjusobno istrijebimo zbog srpstva. Ja se nadam da do toga
nece doci. DANI:
Ako se vec, kako tvrdite, u Crnoj Gori procenat gradjana koji su za
samostalnu drzavu popeo na 52 posto, zasto se onda uporno potencira
nekakva privrzenost crnogorske vlasti jugoslavenskoj ideji? PEROVIC:
Kod Crnogoraca postoji taj poseban odnos prema Srbiji i to traje odavno. S
druge strane, kada Crnogorci slijede svoj politicki interes, to im se
namece kao grijeh. Oni ipak nijesu politicki dovrseni, ne umiju da se
prema tome odnose racionalno, pa zure u rat i kada je besmislen. Znate i
sami da smo mi jos 1905. godine objavili rat Japanu, da bismo pomogli
Rusiji, a 1914. Austriji, da bi pomogli Srbiju. Medjutim, kada rat prodje,
Crnogorci se osvijeste. Sada su se taman osvijestili od 1990. Ali, tu je
bitan Zapad, koji ne zeli jos jednu krizu na Balkanu. Crnogorska vlast se
za sada poslusno odnosi prema toj volji Zapada protiv otcjepljenja.
Pitanje je, medjutim, da li bi Zapad bio spreman da prihvati odluku o
samostalnosti ako bi ona bila donesena. Licno mislim da bi. Znam da
gospodinu Dukanovicu, koji danas ima vojsku i jake
promilosevicevske snage na svojoj teritoriji, nije lako, ali sam siguran
da ce nakon zavrsetka kosovske krize ova tema doci na dnevni red, bilo s
Milosevicem ili nekim drugim na celu Jugoslavije.
DANI:
Vidite li razliku izmedju Srbije Slobodana Milosevica i Srbije, recimo,
Vuka Draskovica? PEROVIC:
Nazalost - ne! Vuk je folklorni srpski politicar. Ne vidim da bi on
mogao povesti Srbiju, a sa njom i Crnu Goru, u pravcu priblizavanja Evropi,
sto je ovdje dominantna politicka volja. Vuk je previse nacionalista,
previse folkloran, previse u nekom imaginarnom, zanesenom srpstvu. S druge
strane, u Srbiji ne postoji niko ko bi prihvatio Crnu Goru onakvom kakva
ona danas jeste. Dominantne politicke snage i elita u Srbiji negiraju
crnogorski identitet. Ne shvataju da cinjenica sto u Crnoj Gori ne postoji
mrznja prema Srbima ne znaci da ne postoje Crnogorci. Vecina Crnogoraca
diferencira Crnogorce i Srbe. DANI:
Gdje su, prema Vasem misljenju, razlike najevidentnije? PEROVIC:
Danas se crnogorski intelektualci potpuno razlicito odnose prema egzodusu
Albanaca sa Kosova od svojih srpskih kolega, koji te stvari gotovo ne
pominju. Ovdje postoji jedna potpuno svjesna intencija da se ocuva ta
pozitivna tradicija iz doba Petrovica da je Crna Gora drzava svih
njenih gradjana. Mogli ste vidjeti u novinama, povodom dogadjaja u
Rozajama, gdje je ubijeno sestoro ljudi, izbjeglica sa Kosova, apel
intelektualaca, s porukom da je Crna Gora Rozajaca koliko i Cetinjana.
Nijesam nikakav romanticar, vec pokusavam da afirmisem pozitivne elemente
u crnogorskoj tradiciji. Sjetite se Amaneta Petra Prvog
Petrovica Njegosa, u kome se kaze: "U
amanet vam od mene, Crnogorci: neka svaki slobodu istuci, u Crnoj Gori da
nadje utociste." Iako danas Crna Gora mozda izgleda jadno,
postoji moralna supstanca. Osim toga, Crnogorci imaju svijest pobjednickog
naroda. Ne mrze nijednog svog istorijskog neprijatelja. Srbima su,
medjutim, ostali neki istorijski recidivi, tako da oni imaju problema da
Muslimane, Albance ili Hrvate prihvate kao svoje. Takvu Srbiju, tesko
oboljelu od nacionalizma, Crnogorci vise ne vide kao pogodnu za suzivot.
DANI: Ali
ne bas svi Crnogorci. Vi imate i one koji dodju u Podgoricu da sa
centralnog gradskog trga prijete Crnoj Gori vojskom? PEROVIC:
Jeste. Mislim da je Momir Bulatovic paradigma tragicne crnogorske
podijeljenosti. Crna Gora je mozda jedino mjesto na svijetu gdje vi mozete
biti prihvaceni od svog naroda, iako radite protiv sopstvene drzave. Ta
djelatnost koju Momir Bulatovic sprovodi prema Crnoj Gori bi svuda u
svijetu bila tretirana kao veleizdaja. On radi na tome da zapali Crnu Goru.
Njegova uloga je jasna: ovdje je trebalo da bude Milosevicev namjesnik,
kolonijalni guverner. I on, saglasno "finoj" crnogorskoj
tradiciji, hoce da unisti Crnu Goru i njenu drzavu do kraja da bi dobio u
Beogradu namjestenje. U Haagu je bio potpisao dokument o suverenosti, ali
mu je danas jedina pozicija u izgledu ona u Beogradu. I, eto, to vam je
tragicna crnogorska podijeljenost, koja u ovom trenutku Crnu Goru drzi kao
taoca. Nijesam vam slucajno na pocetku rekao da smo mi nedovrsen narod.
DANI: Mislite
li da je upravo strah od te tragicne podjele o kojoj govorite sprijecila
vlast u Crnoj Gori da energicnije zastiti i svog potpredsjednika Vlade,
svoje ministre, nezavisne medije, intelektualce, a i gradjane koji se nisu
htjeli odazvati pozivu za mobilizaciju? PEROVIC:
Vlast u Crnoj Gori sada mora da taktizira, da igra igru ravnoteze straha.
Ona je dopustila dvovlasce i ne moze da brani svakog gradjanina u svakom
trenutku. Crnogorska drzava ne moze da sprijeci jugoslovensku, tj.
Milosevicevu vojsku da na njenoj teritoriji sprovodi svoju volju, i to je
najbolji dokaz da ova drzava nije nasa, nego da smo mi, u izvjesnom smislu,
okupirana teritorija u SRJ. Sto se tice Antene M i Monitora,
licno sam zadovoljan reakcijom vlasti. Vi znate da smo mi kao kuca svih
ovih godina bili veoma kriticni prema crnogorskom rezimu, ali njihova
danasnja spremnost da nam ponude makar minimalnu zastitu mi potvrdjuje da
su se ovdje ipak stvari promijenile. Mi cemo izdrzati ovo dvovlasce boreci
se za to da se ovdje postuju crnogorski zakoni. Medjutim, ako nas vlast ne
zastiti, odbit cemo da radimo pod vojnom cenzurom, kao sto danas rade
mediji u Beogradu. Vlast je postavila policajca ispred zgrade i mi radimo.
Kako vrijeme prolazi, mislim da ce vojska popustati.
DANI: Zasto
tako mislite? PEROVIC:
I neukima postaje jasno da su oni vojno porazeni. Zemlja je osiromasena.
Ko ce u takvoj osiromasenoj zemlji izdrzavati tu vojsku? Ako umiju da
razmisljaju, a nadam se da toliko umiju, morali bi svakoga dana da budu
sve meksi ako misle da ikada vise zive sa ovim narodom. Znam da ih je
strah od smjena iz Beograda, ali ce i onaj novi koji bude dosao na mjesto
smijenjenog shvatiti da ovo nije Crna Gora o kojoj su mu u Beogradu
pricali Bulatovic i drugovi.
|