CRNOGORSTVO I CRNOGORSKO SRPSTVO

 


 


                 
  



    Program
    Uprava
    O nama
    Mape
    Zanimljivosti, pisma, ...
    Podsjetnik o CG
    Prezimena u CG
    Plemena u CG
    Obicaji u CG
    Linkovi
    Slike i amblemi
    Search


       

   

  


 


" SRPSTVO" JE NEETICKI, NADNARODNOSNO - NACIONALNI SLOJ I DOGRADNJA NAD ETNICKIJEM CRNOGORSTVOM

Crnogorsko (nacionalno i drzavno) pitanje ne moze se sustastveno shvatiti bez razjasnjenja pojmova Crnogorstvo i Srpstvo, njihovoga me|uodnosaja, crnogorskoga "srpstva" i oblika "srpstva" u Crnoj Gori.

Crnogorstvo je podumijentno, neposredno - zivotno nacelo Crne Gore. Ono je osnovna kopca zajednistva svijeh koji zive u demokratskoj, pravnoj i suverenoj crnogorskoj, kao svojoj, drzavi. Crnogorstvo je posebito cojstvo, crnogorski vid univerzalizma. Cojsko i junacko Crnogorstvo je "odbrana sebe od drugoga, a drugoga od sebe".

Crnogorci su istorijski i drzavotvorni narod koji je stvarao, cuvao i sacuvao Crnu Goru i pronosio slavu njezinoga imena. Crna Gora je stoljecima domovina Muslimana, Albanaca, Hrvata, Srbo-Crnogoraca, Srba i drugijeh koji u njoj zive. Tako su je dugo i dozivljavali. Ne trebuje im druga drzava i otadzbina osim ove koju imaju. Crna Gora im je zajednicko naslijedje, sudbina, drzava, domovina i interes.

Tradicionalno naglasavanje crnogorske drzavotvornosti, tradicije i istorije, u stvari, je nejasan i nedovoljno primjeren politicki i ideoloski vid ispoljavanja etnickog Crnogorstva.

Pojam Crnogorstvo je sazimak hiljadugodisnje sopstvene istorije i neprekidnosti dukljansko - zetsko - crnogorske tradicije, drzavotvornosti i kulture unutar kojih se (pre)uoblicavalo i razvijalo narodnosno, nacionalno, socijalno, licno i ljudsko samooslobo|enje Crnogoraca i ostalijeh u Crnoj Gori. Etnicko Crnogorstvo je neraskopcivo oplemenjeno i crnogorskijem cojskim junastvom. Izvorno mu odgovara sveta vjera Crnogoraca: vladimiroslavlje, vasilioslavlje, stevanoslavlje, a vrhuni u petrosavlju. Nose nazive po Svetomu Vladimiru, Sv. Vasiliji Ostroskom, Sv.Stevanu Piperskom i Sv.Petru Cetinjskom. Iako se proz istoriju izvorno crnogorsko bice prozimalo i orodjavalo sa raznijem uticajima, pa i vjerskijem, Crnogorstvo je neraspucivo od izvorne cistote pravoslavlja Crnogoraca - petroslavlja, odnosno slobodoslavlja, slobodoljublja. Takvo Crnogorstvo je nesto vise i sire od samoga crnogorskoga etnosa. Za vjeru Crnogoraca - slobodoslavlja - nije svetoslavlje iznad pravoslavlja i petroslavlja, niti je Sv. Sava najveci svetac, posebito ne visi i od samoga Hrista, kako se to u politiziranom svetoslavlju hoce nametati. Kada se bude biralo izmedju Sv. Save i svetoslavlja, na jednoj, i crnogorskijeh svetaca i petroslavlja - narodne religije Crnogoraca, slobodoslavlja, slobodijade, na drugoj bandi, izbor ce pasti na ovo drugo, na Crnogorstvo. Izmedju Sv. Save i Petrovica Njegosa vazda ce se izabrati Crnogorac.

Receno Crnogorstvo se kroz sopstvenu istoriju prozimalo i dopunjavalo novijem, neetnickijem i nadetnickijem, visenacionalnijem orodjenim slojevima i nadgradnjom. Na jednoj bandi je uticaj i sloj "srpske svijesti i tradicije", posebito "srpskog pravoslavlja ("srpske vjere")", kao djelicka sirega istocno-pravoslavnog kruga, ciji je konkretan oblik crnogorsko "srpstvo". Na drugoj bandi je uticaj i sloj zapadne tradicije i svijesti kao rezultata mediteransko-evropskoga vala. Naravno, tu je poznije i uticaj islama. Na podumijenti izvornoga i samonikloga Crnogorstva ovi uticaji se kroz istoriju mijesaju i orodjavaju, do Nemanjica uglavnom sa Zapada, poslije njih vise sa Istoka.

Samo prisustvo "srpske svijesti i tradicije", "srbovanja" i "srpstva" u Crnoj Gori jeste nesporna cinjenica, koja se mora uvazavati. No, umah se mora uvidjeti da njezini razni pojavni oblici sustastveno nijesu vid ispoljavanja nacionalnoga (i uopste etnickoga) iskazivanja Crnogoraca. Uz puno njezino postovanje, mora se i kriticki ispitivati kao bilo koja druga pojava, politicki i religiozno-kulturni fenomen, posebno u onijem pojavnim oblicima koji se stalno nastoje mistifikovati, ideologizovati i politizirati, navlastito, onijeh koji su napadni, iskljucivi i opasni za samo Crnogorstvo i ostala nacela.

Sa sirenjem nemanjicke drzave i crkve prodirala je u Crnu Goru i "drzavna srpska vjera", "srpsko pravoslavlje", koje je vrlo rano stvorilo svetiteljski kult i oreol gotovo svijeh Nemanjica. Preko Srpske crkve, dinastija srpske drzave postaje i kod nas sastavni dio crkvene (pravoslavne) tradicije. Crnogorski etnos i etos se ogrcu "posestrimskom" visenacionalnom srpskom crkvom, visenacionalnom "srpskom vjerom", koja napadno nastoji da se prikace kao jednonacionalna (srpska, svetosavska). Tu je i (spolja) primljen zajednicki "srpski obred" ("krstenje po srpski", "srpsko krstenje") i u borbi "pobratimljeno" "pravoslavno srpstvo", koje se kasnije (u XIX v.) hoce postaviti kao (romanticarsko) svetoslavle, odnosno kao "srpsko pravoslavlje", "srpstvo".

Posebita tisucugodna crnogorska istorija i samostalna drzava su prvorazredni temelj i ram uoblicavanja nesumnjivoga etnickog Crnogorstva koji je stub drzac ostalijeh uticaja i njegove nadgradnje. Samostalna istorijska i drzavno-politicka tradicija crnogorska, i u ramu njih crnogorsko etnicko uoblicavanje, usloznjava se prisustvom Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Ovo srednjovjekovno dvojstvo (samostalna crnogorska drzava, a Srpska crkva u njoj) nemanjickoga perioda i kasnije uticace i uslovljavace da se etnicko Crnogorstvo dopunjava slojem "srpske tradicije i svijesti", tzv. "srpskijem okvirom", "srpstvom". Tijem se etnicko Crnogorstvo prekriva i zamagljuje slozenijem pojmom "pravoslavno srpstvo". Srpska pravoslavna crkva i njezina ideologija ("drzavna srpska vjera") su drugorazredan, naknadni nenarodnosni cinilac i ram etnogeneze Crnogoraca. Shvatano u jedinstvu sa etnickijem Crnogorstvom javlja se kao tzv. crnogorsko "srpstvo". Svjesnijem i nesvjesnijem mijesanjem, zamjenjivanjem i podmetanjem etnickoga Crnogorstva i takvoga "srpstva" u zamagljenoj (samoj sebi nejasnoj) svijesti, Crnogorci se neosnovano nastoje prikazati kao (etnicki) Srbi, a receno dvojstvo kao narodnosno (Srbi) i nacionalno, odnosno regionalno (Crnogorci) dvojstvo samijeh Crnogoraca.

"Srpstvo" u Crnoj Gori je, dakle, ideoloska, crkveno-politicka, borbeno-saveznicka, osvajacka, vjersko-kulturna (nadnacionalna) naslaga nad etnickijem Crnogorstvom. Predstavlja, zanago, njegov neizbjezni siri i dodirni politicki i religiozno-kulturni cinilac. Poseban cinilac njihovog zblizavanja im je zajednicka patnja i strah od spoljne opasnosti Vizantije i Turaka. Medjutijem, ima i onu drugu, tamnu, najcesce zloupotrebljavanu stranu, koja prijeti da ugrozi i unisti samo etnicko Crnogorstvo.

Sreten Zekovic






    
    Monitor
   
Vijesti
        politika
        drustvo
   Pobjeda
        politika  
       
aktuelnosti  
    Medija klub
    Montenegro.com
    MNNews on line
    Nezavisna CG
   
    
   
Radio Crne Gore