ODGOVOR
na neistine i podvale koje Monitor iznosi o mojem davno minulom radu u Jugooceaniji
U clanku "Kuda plovi Jugooceanija"objavljenom u Monitoru u petak, 19. marta ove godine iznesene su teske optuzbe i neistine o mojem davno minulom radu u tom preduzecu. Pomenuti clanak samo je nastavak serije pogrda, podvala i optuzbi sa kojima me Monitor obasipa vec godinama. Napokon sam primoran da progovorim i da na neke optuzbe i podvale odgovorim:
1. Novinarka i clan Redakcije Monitora gospodjica Beba Marusic u clanku od 19. marta ov.g. i clancima u Monitoru, brojevi 331 i 350, uporno citira i pripisuje mi izjavu koju nikada nijesam rekao ni napisao. Novinarka Marusic ima "dokaz" i tvrdi da je moju izjavu procitala u glasniku Jugooceanije "Nase Novine" od juna 1992. Ko god pogleda pomenuti broj "Nasih novina" moze vidjeti da to nije istina. Tamo postoje neke moje izjave, ali u njima nema ni traga od te uporno i tri puta u Monitoru citirane, toboznje, izjave. Postoji u tom broju Novina pismo sektorske sluzbe brodu "Crna Gora", ali to nije moja izjava. Da li moze profesionalni novinar tvrditi da je sve sto pise u jednom broju novina izjava jednog covjeka ? Dostavljam Vam kopije jednog dijela tog broja Nasih novina i preporucujem Vam da ocijenite nivo profesionalne i licne etike Vaseg novinara i clana Redakcije.
2. Ova podmetnuta izjava sluzi novinarki Marusic kao jedan od dva krunska "dokaza" da sam izvrsio pljacku, otudjio brodove, zapoceo i napravio nezakonitu, pljackasku tranformaciju i privatizaciju. Da bi se vidjelo kakav je to "dokaz" citiram "izjavu" u cjelini: "Jugooceanija u vlasnickom smislu ne postoji. Njen novi status je - menadzment kompanija, ciji su novi vlasnici malteske kompanije" Zar ovakav citat, pa cak i da je moj iako nije, moze ikome sluziti kao dokaz da sam opljackao Jugooceaniju. Drugi krunski dokaz gospodicne Marusic o mojoj enormnoj pljacki preduzeca jeste "pisanija" Petra Idrizovica. Njegovu izjavu za Monitor da sam pronevjerio 112 miliona americkih dolara (63mil.USD plus 90.mil.DM) novinarka Marusic je istakla velikim masnin slovima na skoro trecini stranice. (Monitor broj 350). Zar ovo treba komentarisati i uzimati ozbiljno ? Zar su u Crnoj Gori postojale tolike pare i jos da budu opljackane,a da za to znaju samo Pero Idrizovic i Beba Marusic!?
3. Monitor me u vise svojih clanaka napada bez svake mjere za izvrsenu registraciju brodova Jugooceanije na Malti, ne pominjuci nikada Prekookeansku koja je to isto uradila. U Monitoru broj 275 stoji da je to bila "egzibicija Nikole Samardzica od koje je Jugooceanija imala samo enormne devizne troskove odrzavanja sjedista na Malti" U broju 331 tvrdi se da su registracijom na Malti brodovi otudjeni i da je sada"Jugooceanija jos samo poslovna zgrada u Kotoru i par sitnih nepokretnosti". Istu trdnju, samo jos sire obrazlozenu, objavio je Monitor u broju 350 u clanku "Akcioneri malteske imovine" - tu enormnu pljacku svih brodova - pa je Jugooceaniji ostala samo poslovna zgrada u Kotoru izvrsio je, po tvdnjama Monitora, tadasnji direktor Jugooceanije Nikola Samardzic. U Monitora od 19 marta ov.g. novinarka Marisic ponovo citira podmetnutu izjavu i sa njome dokazuje da je Nikola Samardzic bio "preteca transformacije drustvenog kapitala u uslovima sankcija na neobican nacin." Umjesto ranije izricite optuzbe za pljacku brodova Novinarka se sada pita "da li je izvrsena transformacija i onog dijela kapiatala kojem se u proteklim godinama lako mogao zametnuti trag?"
Izvan svakog razuma je tvrdnja da registracija brodova pod inostranu zastavu znaci promjenu vlasnistva tih brodova. Jos apsurdnije su neprestane tvrdnje i "dokazivanja" da je registracija pljacka enormnih razmjera, zatim da je to "transformacija", jedanput "pljackaska, nezakonita", drugi put "neobicna", treci put da je sakrivanje tragova odbjeglog kapiatala. Tesko je povjerovati ocima kada procitaju objasnjenje novinarke Marusic, da je "potrosenom" sto po njenom rijecniku znaci odbacenom Nikoli Samardzicu, ipak Vlada Crne Gore dala brodove da im on bude "nosilac vlasnistva" (Monitor Br. 350). Registracija brodova pod inostranu zastavu nema nikakve veze sa poslovima promjene vlasnistva brodova. Brodovlasnici po svijetu, drzavni i privatni jednako, cesto mijenjaju zastave svojih brodova, nekada je to malteska, nekada panamska ili slicna zastava, ali im vlasnistvo, bilo drzavno ili privatno, ostaje uvijek nedirnuto i zagarantovano. Oni mogu prodati i otudjiti svoje brodove, ali u potpuno odvojenom poslu od registracije broda i promjene zastave.
4. Nepobitna je istina da registracijom brodova na Malti nije ucinjena nikakva tranformacija vlasnistva ni u najmanjoj mogucoj mjeri. Jednostavno, za vrijeme mojega mandata nije ucinjen niti jedan korak na podrucju tranformacije ili bilo kakve privatizacije. Branio sam drustvenu imovinu koliko sam god mogao i za mojega "zemana" nikakvih promjena u njenom statusu nije bilo. Neke manje pripreme za privatizaciju koja bi bila bolja od drustvene svojine bile su ucinjene. Ostale su to samo puste zelje, jer nas plan da privatizacija Jugooceanije bude u vecinskom vlasnistvu svih zaposlenih i penzionera preduzeca, a da manjinsko vlasnistvo bude ugradjeno odkupom preostale imovine preko akcija, po stvarnim trznim cijenama u svijetu, nije se mogao sprovesti zbog novih propisa, otpora i nastupajucih sankcija.
5. Jugooceanija je prije pocetka sankcija 1992. izvrsila promjenu
zastava svojih brodova, upisala ih u malteski registar i rasporedila u cetiri
novoosnovana malteska preduzeca. Ta cetiri preduzeca bila su i ostala puno i
apsolutno jugoslovensko drustveno vlasnistvo, bar dok sam ja bio direktor. Na svako
preduzece upisano je po 500 akcija, od kojih je 499 pripalo Jugooceaniji preko
preduzeca Boka, a jedna akcija direktoru preduzeca u skladu sa izricitom
zakonskom odredbom Malte. Direktorske dionice nijesu vlasnicke i sluze samo
za odrzavanje sigurnije veze izmedju malteskih drzavnih organa i inostranog
preduzeca na Malti. Svih
direktorskih dionaca (ukupno 4) odrekao sam se pismeno poslije moje smjene
pred nadleznim organom Malte i pred advokatom u Londonu u korist novoga
direktora Jaukovica.
6. Posebno sam ponosan na izvrsenu registraciju brodova na Malti prije pocetka sankcija. Da nijesmo to uradili, ja u Jugooceaniji i kapetan Batko Djakonovic u Prekookeanskoj, nijedan crnogorski brod ne bi prezivio sankcije. U predvecerje sankcija stvorena je nasa nova drzava koju nam tada u svijetu niko nije priznao, izuzev Kine, a posebno ne njenu pomorsku zastavu. Da su nasi brodovi usli u sankcije bez priznate zastave bili bi svuda , u svakoj luci i na otvorenom moru hapseni i bez milosti, kao brodovi bez indetiteta, prodavani za beznacajne pare na javnim drazbama. To se upravo dogodilo Beogradskoj plovidbi koja nije htjela da registruje brodove pod inostranu zastavu. Njeni brodovi nestali su u roku od 40 dana poslije uvodjenja sankcija .
6. Najostrije protestujem protiv teske i neistinite optuzbe iznesene u Monitoru od 19. marta o.g., da sam zajedno ili u vezi sa Edmondom i Marijom -Theresom Magliette vlasnik dionica na Malti. Ja sam smijenjen i udaljen od svih poslova u Jugooceaniji 18. oktobra 1994., a poslove sa Marijom Theresom i Edmondom Magliette obavio je Mikan Kovacevic u ime Jugooceanije tokom 1996., dakle dvije godine poslije mojega smjenjivanja i udaljenja iz preduzeca.
Direktori koji su dosli na celo Jugooceanije poslije moje smjene propustili su da jednu ili dvije zakonske dionice (od ukupno 4), kojih sam se zvanicno odrekao poslije moje smjene , PRENESU NA SEBE u redovnom postupku pred malteskim Registrom preduzeca, jer oni su vec petu godinu direktori, a ne ja.
Nekome je. ocito, bilo vrlo vazno da zadrzi moje ime u Malteskom registru, kako bi sa mojim imenom pomocu nemogucih konstrukcija i improvizacija, pokrivao teske poslovne promasaje i jos vise od toga, koje Mikan Kovacevic u ime Jugooceanije radi po svijetu sa raznim Edmondima i Marijama Terezijama i protagonistima uspostavljanja linijskog servisa za Meksicki zaliv u vrijeme kada se to niukom slucaju nije smjelo uraditi i koji su sa jos drugim Mikanovim poslovnim poduhvatima, poslije moje smjene, odveli Jugooceaniju u sunovrat. Upravo jedno takvo "pokrivanje" Monitor odradjuje. To se jasno vidi iz Monitora od 19. marta ov.g. u kojem se prlja i povezuje moje ime sa poslovima Magliettevih, zatim u istom clanku tvrdi da Maglietevi nijesu vlasnici dionica nego samo nesto "odradjuju", a ne pominje se nigdje Mikan Kovacevic. Ispade po tekstu Monitora da jedino ja ostadoh vlasnik dionica i ogromne imovine koje te dionice predstavljaju. Takodje, ocito je, da u svrhu "pokrivanja" sluzi zadrzavanje mojega imena kao direktora Jugooceanije u Svjetskom pomorskom adresaru ( Lloyd's Maritime Directory} koji izlazi jedanput godisnje u Londonu i registruje svaku promjenu. U 5 izdanja poslije moje smjene, dakle punih 5 godina objavljuje se da sam ja glavni direktor Jugooceanije . U svim izdanjima Adresara za poslednjih 5 godina stoji da je pokojni Borislav Aleksin Samardzic jos i sada finansijski direktor Jugooceanije iako vec pet godina lezi pored crkve u Dragalju. Biti ce zaista vrlo tesko objasniti ovaj "propust" Borovoj porodici i bratstvu Samardzica koji se ponose sa Borom, jer je bio vrhunski pomorski finansijski strucnjak i posvetio je cijeli svoj radni vijek razvoju i izgradnji Jugooceanije, a iznad svega bio je visoko ugledni i postovani plemenik i brastvenik.
7. Gospodicna Marusic tvrdi da sam prodao elitne brodove "Boka" i "Kupres" za samo 20 milona dolara, iako im je, napisa ona, trzna vrijednost bila 30 miliona dolara, pa jos napisa da sam "kupcu dao popust od 10 miliona dolara"(Monitor, broj 275). Oba pomenuta broda kada su bila nova i isporucena iz brodogradilista, Jugooceanija je platila Istocnoj Njemackoj 22 miliona i 550 hiljada klirinskih dolara cija je tada zvanicno utvrdjena vrijednost bila 19 miliona i 157 hiljada konvertibilnih USA dolara. To znaci da sam dva broda, oba sa izrazitim tehnickim manama i oba stara 6 godina prodao u najtezem periodu sankcija za citavi milion dolara vise nego kada su brodovi bili novi i isporuceni iz brodogradilista. Posebno je znacajno da sam novac spasio od blokade za vrijeme sankcija i upotrebljavao za otplatu dugova, za troskove ostalih u to vrijeme zarobljenih brodova i za licne dohotke, koji su isplacivani od ove prodaje vise godina poslije mojega smjenjivanja.
8. U veliki spisak mojih promasenih i stetnih poslova novinarka
Marusic uvrstila je i aukcijsku prodaju broda Crna Gora (Monitor broj 275). Taj
brod je prodat, ne po mojoj volji nego po nalogu suda na javnoj drazbi u
Rotterdamu gdje je brod lezao zarobljen punih 20 mjeseci. Umjesto ocekivanih
2 do 3 miliona dolara ,brod je prodat na aukciji za 8
miliona i 200 hiljada dolara da bi poslije 3 mjeseca taj iznos
porastao na 10,5 miliona americkih dolara zbog kursnih razlika i
oscilacija izmedju holandskog guldena i americkog dolara. Strucna pomorska
stampa u Londonu i Rotterdamu donijela je vijest da takvu cijenu na javnoj
drazbi nije postigao nikada nijedan brod takvog tipa i to jos star 17 godina.
Rano je jos da iznosim kako sam to postigao. Ponosim se sa kumstvom i imenom
koje sam dao brodu. Prisilno prodatom brodu "Crna Gora" nabavljenom za
vrijeme mojega mandata, ostavio sam crnogorski trag; novi vlasnik prihvatio je
da se brod zove Timios Stavros sto na grckom znaci Krst Casni.
9. Optuzba Monitora (broj 275) da sam na Malti potrosio preko milion dolara za moje dnevnice,platu, preseljenje porodice i druge licne troskove neistinita je i besmislena. Moja porodica putovala je dva puta na Maltu i vracala se u Jugoslaviju na moj trosak, a ne preduzeca. Vise dodataka na platu nijesam naplatio iako sam imao pravo. Moj privatni stari Yugo bio je sluzbeno vozilo preduzeca na Malti bez ikakve nadoknade. Za punu godinu dana koliko sam bio u radnom odnosu poslije smjenjivanja, kao otpisanom nije mi nikada isplacen nikakav licni dohodak.
10. Ukratko cu jednim hronoloskim pregledom da rezimiram sta je taj "pljackas i rasipnik drustvene imovine" kojega Vi vec vise godina, tacnije od samog pocetka izlazenja Monitora razapinjete na stubu srama, ucinio za Jugoceaniju:
A. Registracijom brodova u predvecerje sankcija spasio sam sve brodove Jugoceanije od potpunog unistenja i nemilosrdnih aukcijskih prodaja koje bi ih snasle za vrijeme sankcija da to nijesam ucinio. Uzaludni su i bez svake logike i razuma nasrtaji gospodicne Marusic koja ovaj veliki istorijski poduhvat bez prestanka u vise brojeva Monitora proglasava i dokazuje da je to kriminal, pljacka enornnih razmjera, nezakonita pljackaska transormacija i slicno.
B. Izdrzao sam sa pomorcima sve patnje koje su nam nametnule sankcije.
Smijenjen sam na kraju 1994 godine kada je nastupilo i objavljeno osjetno ublazavanje sankcija. Prodata su tri broda i jos dva rashodovana u staro zeljezo zbog starosti, po osjetno visoj cijeni od trzne, cak i da nijesmo bili pritisnuti sankcijama. Sredstva su koristena za spas preostalih brodova zarobljenih po raznim lukama svijeta cije je troskove trebalo placati, jer sami nijesu nista zaradjivali.
C. Za mojega mandata nabavljena su dva vrijedna broda.
D. Preduzece sam primio sa 104 miliona dolara inostranog duga.Novom direktoru Jaukovicu poslije dvije i po godine sankcija zapisnicki uz ucesce racunopolagaca predao sam u nasljedje inostrani dug od samo 9 miliona i 459 hiljada dolara i preko 20 miliona gotovine po inostranim i domacim bankama i kod suda u Rotterdamu, sto znaci da sam inostrani dug bio potpuno likvidirao i prakticno stvorio sasvim novo preduzece.
E. Odkupom 51 miliona inostranog duga stvorio sam novu cistu vrijednost za Jugooceaniju od 29 milona dolara (kao da su pale sa neba) o kojima pise gospodicna Marusic i ne priznaje mi da sam ja to uradio sa saradnicima nego neko drugi, nepoznati.
F. Da nijesam u periodu prije donosenja sankcija drasticno smanjio inostrane dugove, sa 104 na ispod 10 milona dolara, u sankcijama bi brodovi, zarobljemi po raznim lukama i onemoguceni da otplacuju svoje anuitete bez milosti bili napadnuti od povjerilaca i prodati na aukcijama . To je drugo, pored registracije na Malti, spasavanje brodova Jugooceanije od potpunog unistenja.
G. Gospodicna Marusic kada me napada i blati, uzima za primjer period prije nego sam postao direktor Jugooceanije i oznacava kao zlatnu godinu uspjesnosti poslovanja Jugooceanije 1989. godinu. Grdno se prevarila. Godina 1989 moja je godina uspjesnog poslovanja i rukovodjenja Jugooceanijom. Glavni direktor postao sam 9. maja 1989, a zamjenik glavnog direktora 26. januara te iste godine.
H. Da, neumitna je istina da su moje tri godine rukovodjenja Jugooceanijom prije pocetka sankcija , 1989, 1990 i 1991, jedne od najuspjesnih u istoriji Jugooceanije od njenog osnivanja do danas. Pravi racun uspjesnosti poslovanja pomorskog preduzeca koje radi samo sa devizama je : Ukupni devizni prihod manje svi devizni troskovi. Po tom racunu u gore pomenutim godinam Jugooceanija je ostvarila najveci devizni neto prihod od osnivanja, odmah poslije godina 1980. i 1981., koje su jedine bile bolje, jer su u prihod uracunate naplacene osigurane stete. Prilazem tabelu iz Monografije Jugooceanije koje receno potvrdjuju .
I.
Uporedite te godine mojega rukovodjenja Jugooceanijon prije sankcija kada
su ostvarivani redovno cisti devizni prohodi, u 1989. 24,112.000. USD u 1990.
25.340.000.USD i u 1991 28.763.000.USD. sa sadasnjim poslovnim rezultatom
Jugooceanije koja je u prosloj 1998 gidini ostvarila gubitak od preko 20
miliona USD. Uporedite otplatu tj. likvidaciju enormnih dugova (104.mil.USD)
za vrijeme mojega "zemana" sa ponovo stvorenim dugovima poslije moje
smjene ,koji kako sami kazete vec dostizu 55 miliona dolara, a u
stvari su jos veci.
J. Za vrijeme mojega mandata prije sankcija izgradjeno 106 stanova i uvedena kompjuterizacija preduzeca.
10. Vi u clanku od 19 marta o.g. tvrdite da je kormilo Jugoceanije preuzeo 1989. ministar inostranih poslova Nikola Samardzic.Sugeriste citaocima da je Vlada Crne Gore poslala svojega ministra, neprofesionalca u pomorstvu da unisti Jugooceaniju. Ne, gospodo iz Monitora, nije me Vlada postavila na celo Jugooceanije, jer tada nijesam ni bio ministar niti je Vlada u kojoj sam dvije godine kasnije bio honorarno ministar,jos postojala 1989. god. Postavili su me pomorci na opstem referendumu plus u redovnom zakonskom izbornom postupku po konkursu bez ikakvog uticaja niti Vlade, niti Partije niti bilo kojeg drugog politickog ili drzavnog organa. Posto me ubrajate u politicare koji po zadatku Partije preuzimaju odgovorna rukovodeca mjesta u privredi za koje uopste nijesu kvalifikovani, moram Vam se napokon predstaviti i kazati Vam ko sam ja, bar sto se profesije tice.
Punih 18 godina plovio sam po svim morima i okeanima svijeta. Poceo sam kao "mali od kuvijerte"i redom kako slijedi unapredivan sam u treceg drugog i prvog oficira,da bi napokon bio postavljen za zapovjenika broda, ciju duznost sam vrlo uspjesno obavljao punih 7 godina. U direkciji preduzeca vise godina sam radio u svim glavnim sektorima. Bio sam nauticki inspektor, komercijalista i "Port Captain". Pomorci su me izabrali za svojega direktora i uspjesno prema cinjenicama i obracunima obavljao taj posao punih 5 i pol godina. Praksu medjunarodnih finansija savladjivao sam na polozaju predstavnika PKJ u Australiji i Novom Zealadu, a domacih u SIZ-u za ekonomske odnose sa inostranstvom. Prema tome sve segmente pomorskog poslovanja i na moru i na kopnu obavljao sam tokom svojega radnog vijeka.
Zavrsio sam Visu pomorsku skolu, polozio ispit Kapetana duge plovidbe, diplomirao na Pravnom fakultetu u Ljubljani (vanredno), uspjesno zavrsio specijalizaciju Ujedinjenih nacija za pomorsku ekonomiju i management i obavio praksu kod Leif Hough-a, jedne od najvecih norveskih pomorskih kompanija. Niti jedan cent za moje pomorsko i ostalo obrazovanje nije izasao iz crnogorske drustvene ili drzavne kase. Ove godine ce se napuniti punih 50 godina od kada sam u pomorstvu .Tada sam se upisao u Srednju pomorsku skolu.
11. Svoje uspjesne poslove iznio sam u prvom licu jednine, jer sam direktno bio optuzen za sve izmisljene nedace Jugooceanije, pa sam bio primoran da se direktno i branim. Zato naglasavam da iako sam rukovodio opisanim poslovima nijesam ih radio sam nego uz pomoc vecine svojih pomocnika i saradnika. Posebno sam zahvalan pomorcima koji su izdrzali prave zatvore na svojim zarobljenim brodovima za vrijeme sankcija. Najmanje 90 % od njih, davali su mi punu podrsku za cijelo vrijeme mojega mandata, ukljucujuci opstu podrsku svih posada brodova neposredno pred moje smjenjivanje. O preostalih 10% sada necu nista da kazem.
12. Otplata dugova od 104 miliona dolara i spasavanje flote od potpunog unistenja za vrijeme sankcija jesu svijetli istorijski dogadjaji u pomorstvu Boke i Crne Gore. Vi te svijetle stranice nasega pomorstva uporno proglasavate pljackom i kriminalom sa cime bacate blato i pogrde ne samo na glavnog direktora Jugooceanije , sto Vam je, istina, bio jedini cilj, nego i na njegove saradnike i posebno na onu vecinu pomoraca koji su na svojim zarobljenim brodovima po zapustenim ,zabacenim i mocvarnim sidristima, cesto gladni, ponekad bez vode , zedni, izdrzali najteze godine sankcija slijedeci svoga Direktora i izvrsavajuci njegove naloge . U svijetlu ovih cinjenica ocijenite sami kolika ce mrlja ostati na Vasem Nedjeljniku.
13. Iznenadjuje me samo jedna jedina istina koju ste rekli u Monitoru od 19. marta ov.g. Ocito vam se omaklo kada ste napisali da se pocetna tacka sunovrata kotorske Jugooceanije uzima 1994. Zaboravili ste da je to godina mojega smjenjivanja.
14. Zalosno je da Nedjeljnik koji pretenduje da bude nezavisan i kritican prema vlasti, sto znaci da pise korektno i odgovorno, moze napisati toliko i takvih optuzbi i pogrda protiv davno razrijesenog direktora Jugooceanije, a da Uredjivacki kolegijum prihvati kao dokaze za takve optuzbe jednu podmetnutu, besmislenu i nikada izrecenu izjavu, zatim pricu covjeka koji je medicinski slucaj, te uporno tvrdjenje Vase novinarke da je redovni, uobicajeni i u svijetu vec 250 godina detaljno utvrdjeni postupak registracije brodova, nista drugo nego najveca moguca pljacka i grabez svih brodova, i na kraju dokazi su podaci koje je novinarka Marusic, kako sama doslovno pise u Monitoru broj 275 dobila od "dobro upucenih", od onih koji "kazu" od "dobro poznate price" od "nekih procjena", od "izgleda"…
Kapetan Nikola J. Samardzic
P.S.
U ovom pismu nijesam mogao da se osvrnem na sve neistine koje ste u Monitoru
napisali o meni i mojem radu. Zaista ih je jos mnogo kao sto su tvrdnje da sam
parama preduzeca finansirao izbornu kampanju DPS i da sam Vladi Crne Gore kupio
AVION. Uporno ste potcjenjivali i moj kratkotrajni tada zapazeni rad na polozaju
ministra inostranih poslova. Tako na primjer moju sliku sa Lordom Carringtonom
objavili ste tako sto ste mene odstranili nozicama i ostavili mi rukav, a ispod
slike napisali "Lord Karington kada se u Crnoj Gori simulirala diplomatija".
Ja sam se tada uporno do krajnjih granica mojih mogucnosti javno stalno zalagao
da se prihvati predlog Lorda Carringtona za rjesenje jugosloveske krize. Tacno
sam predvidio sto cemo sve dozivjeti i posebno tacno sto ce se desiti sa Srbima
u Hrvatskoj i Bosni, ako Lordov predlog ne prihvatimo. Da je prihvacen, bio bi
prekinut tada tek zapoceti rat u Hrvatskoj, ne bi bilo Bosanske krvave tragedije
i ne bi bilo kosovske krize niti bombardovanja. Moja javna zalaganja da se
sprijece, a zatim prekinu ratovi u Hrvatskoj i Bosni nijesu bila "simuliranje".
Takodje, moji tadasnji susreti i razgovori sa Dr Hvojem Kacicem i mnogim drugim
hrvatskim funkcionerima, te susreti sa Dr Ibrahimom Rugovom i ostalim albanskim
rukovodiocima nijesu bili izdajnicki poslovi niti "simuliranje diplomatije".
Formulisani i obrazlozeni Amandmani (njih 15) koje sam u aprilu 1992. u svojstvu
ministra i poslanika podnio na predlog Ustava Jugoslavije, nijesu bili za
potcjenjivanje; da su bili prihvaceni danas bi bili od velike koristi Crnoj Gori
i pomogli bi u sredjivanju odnosa izmedju dvaju federalnih jedinica. Umjesto da
ste sve moje gore pomenute aktivnosti podrzali, vi ste ih potcjenjivali, rugali
im se i latili se nozica da krojite javne fotografije. Vi dobro znate u kojem
sistemu su koristene nozice za takva krojenja.
Captain Nikola J. Samardzic
Shipping Operator
G.P.O Box 3402
Sydney, NSW 2001
Australia
Tel,/Fax (+ 61 2) 9599 5555
E-mail: Dukin@matra.com.au
Cetvrtak, 29 april 1999