MITROPOLIT CRNOGORSKE PRAVOSLAVNE CRKVE GOSPODIN MIHAILO

Vlast ponizava sopstveni narod

MONITOR: Vase preosvestenstvo, na samom pocetku ove godine celnici crnogorske vlasti opet su se priklonili Srpskoj pravoslavnoj crkvi i njenom mitropolitu Amfilohiju. Milo Djukanovic je samo SPC cestitao bozicne praznike, Svetozar Marovic je prisustvovao lozenju badnjaka pred Cetinjskim manastirom, Filip Vujanovic je izjavio da u Crnoj Gori zvanicno postoji samo Crnogorsko-primorska mitropolija...
    MITROPOLIT MIHAILO: Da li se crnogorska vlast priklonila SPC ili ne, ne bih komentarisao. Jer, pravo je svakog covjeka da odluci koju ce crkvu postovati, ali niko nema pravo da se stavlja iznad Boga i odlucuje da li je jedna crkva Bozija tvorevina ili nije, kao sto to cine pojedini politicari. Tih laznih proroka i sveznalica, nazalost, imamo previse. Sto se tice Crnogorske pravoslavne crkve, ja se ne brinem. To je ziva crkva, znaci ona koja ima svoje vjernike i postovaoce, ona koja ih ne mora "uvoziti" da vjerski skupovi ne bi bili razgovor gluvih. Ono sto je intrigantno, jeste cinjenica da mi nijesu poznati drzava i vlast koja do te mjere ponizava vlastiti narod kao sto je to slucaj u Crnoj Gori, gdje se Crnogorcima osporavaju osnovna ustavna i ljudska prava, ona ista koja se ne osporavaju ni nacionalnim manjinama. U Crnoj Gori jedino vecinski narod, Crnogorci, imaju tudju crkvu, tudja drzavna obiljezja, tudje kulturne institucije, jer one crnogorske, poput CPC, stavljene su precutno izvan zakona.
    Stara hriscanska mudrost iskazana kroz ljubav prema bliznjem uci nas da okrenemo drugi obraz onome ko nas udari po jednome. Plasim se, a vlast bi to morala znati, da su se nasi "obrazi" od silnog samaranja toliko zacrvenjeli da izgleda kako se u njeno ime mi sami stidimo i u zemlju propadamo. To ne moze tako ici u nedogled. Ko uman moze ignorisati desetine hiljada ljudi, vjernika i, zasto ne reci, glasaca? Ja sam gresan kao i svi smrtnici, ali cu moci smiren, kada za to dodje vrijeme, da se pojavim pred licem Gospoda naseg Isusa Hrista. Da li ce ljudi koji ovo rade vlastitom narodu moci smireni da se pojave i pred licem svoje djece kada bude potrebno dati neke odgovore, nijesam siguran. 
MONITOR: Kako ste dozivjeli policijsku zabranu lozenja badnjaka u Podgorici?
MITROPOLIT MIHAILO: Neobjasnjivo je kako vlast nije u stanju da obuzda sacicu ekstremnih svestenika SPC koji ne prezaju ni od fizickih ni od oruzanih napada na svestenike CPC, a u stanju je da bez problema kontrolise vise hiljada crnogorskih vjernika, koji strpljivo cekaju da im se omoguci molitva. Pitam se samo sto bi se desilo da je neko bilo kom crnogorskom pretku dosao u dom i zabranio mu da nalozi badnjak? Nasi gosti, svestenici iz Bugarske, zapanjeni su ovakvim postupcima, ali osjecaju nase nevolje i spremni su ponijeti zajedno s nama ovaj krst koji nam je dodijeljen. Ja im u ime CPC i pravoslavnih Crnogoraca na tome od srca zahvaljujem. 
MONITOR: Ovih dana Srpska pravoslavna crkva opet agresivno nastupa prema Crnogorskoj crkvi. Njeni svestenici izazvali su skandal povodom bozicnog koncerta u Podgorici, zaprijetili su CPC da ne organizuje tradicionalne bozicne obrede u Podgorici i Niksicu...
MITROPOLIT MIHAILO: SPC vec dugi niz godina pokazuje agresivnost koja nije svojstvena nijednom pravom hriscaninu i ja zalim zbog te cinjenice. Ona nema pravo da na svoj, srpski narod, stavlja hipoteku ovakvim postupcima, zbog kojih ce ispastati buduce generacije. I to samo zbog licnih ambicija duhovnika koji nijesu svjesni gdje pripadaju - crkvi ili politici. Poveliki je spisak nehriscanskih djela Mitropolije Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, ali samo bih pojasnio optuzbe upucene od strane celnika SPC na nas racun da smo sekta. Kako se onda mogu nazvati oni koji su hriscanstvo zamijenili svetosavljem a tzv. srpstvo 
pravoslavljem? Zar samo takvo djelovanje u okviru hriscanstva nije sektastvo u koje se zeli gurnuti SPC? Ostaje samo da se pomolim da dodju sebi za spas SPC, koju kao sestrinsku crkvu uvazavam i znam da ima veliki broj pravih svestenika, koji su u ovom momentu potisnuti od strane svestenika koji su politicari u vjeri, a vjernici u politici. 
    Prijetnje upucene nama iz Podgorice i Niksica ne zelim ni u kom slucaju poistovjetiti sa velikim brojem nasih postovalaca u  tim gradovima. Pretpostavimo da sam ja samo obican gradjanin koji zeli otici u bilo koji crnogorski grad radi molitve, a upucuju mi se prijetnje. Zar prijetnje nijesu krivicno djelo? Sto onda radi vlast? A takve prijetnje nijesu bez adrese, one se cak publikuju u glasilima bliskim srpskom mitropolitu u Crnoj Gori, gospodinu Radovicu. 
MONITOR: Pretprosle godine obratili ste se celnicima crnogorske vlasti i detaljno im objasnili nezakoniti ponizavajuci status Crnogorske pravoslavne crkve. Da li su Vam odgovorili na to pismo?
MITROPOLIT MIHAILO: Da, obratio sam se pismom celnicima crnogorske vlasti. Medjutim, kako ocekivati odgovor kada ta ista vlast uporno izbjegava da nam omoguci da se registrujemo kao sto to dozvoljava bilo kojoj vjerskoj ustanovi. A mi ne mozemo da se registrujemo cak ni kao vjerska zajednica. Plasim se da ce vlast ovakvim odnosom prema kulturnom nasljedju, vecim dijelom sacuvanim u nasim crkvama i manastirima, imati iste ili slicne probleme kao sa crnogorskim aerodromima. Srpska crkva je, govoreno poslovnim rijecnikom, srpska firma, a njeni predstavnici izvan Republike Srbije su samo filijale. Samim tim i ono cime raspolazu "filijale" formalno-pravno pripada SPC. Nije tako davno bilo, u bivsoj SFRJ, kada je crnogorsko kulturno blago, cuvano u crnogorskim svetinjama, trebalo da bude izlozeno na Jezuitskom trgu u Zagrebu, u jednom od najreprezentativnijih prostora bivse Jugoslavije. Do te izlozbe nije doslo, jer je uslov tadasnjeg patrijarha Germana bio da crnogorsko kulturno nasljedje mora biti izlozeno kao "srpsko". To je najsuptilniji moguci vid drzavnog terorizma. 
    Crna Gora je cudnovata i draga drzava. Ona je, na cudjenje citavog svijeta, pet vjekova odolijevala imperiji pred kojom su se lomila i posrtala mocna carstva. To je paradoks koji, naravno, pozitivno rezultira. Medjutim, velicanstveni narod kao sto su Crnogorci, koji su kroz svoju istoriju rijetko imali prilike da se domognu i politickog iskustva, lako je putem medijske i druge manipulacije usmjeriti tako da ovaj novi paradoks Crne Gore, u kojoj jedino Crnogorci ne mogu ostvariti svoja prava, koriste kao monetu za potkusurivanje politickih racuna bez izgleda na dobar ishod. Ljudska zloba moze biti beskonacna, ali Gospod nas uci da Dobro na kraju mora trijumfovati. Treba biti samo dobro naoruzan strpljenjem i beskonacnom ljubavlju prema bliznjemu, bez obzira kojoj naciji ili vjeri pripada. 
MONITOR: Na kraju, sta porucujete vjernicima i postovaocima Crnogorske pravoslavne crkve, i kakve su vase procjene o tome dokle ce se oni okupljati pod vedrim nebom i opkoljeni jakim kordonima policije?
MITROPOLIT MIHAILO: Vjernicima i postovaocima CPC ne mogu kazati nista sto i oni sami ne osjecaju, pateci se svih ovih godina odbaceni od vlastite drzave, u kojoj je cak lagodnije imati i  status izbjeglice, koji ce se jednom vratiti u svoju domovinu, nego biti Crnogorac bez domovine. Nasi vjernici imaju strpljenja, ne manjka im ni ljubavi prema Crnoj Gori, i ja se u  Boga nadam da cemo veoma brzo slaviti i formalno vracanje svih vjerskih i politickih atributa nase domovine, bez kojih ne moze biti u ovoj drzavi lagodno ni manjinskim narodima. Tek kada Crna Gora postane ono sto je bila, svaki gradjanin ce je, bez obzira koje je vjere ili nacije, osjecati kao svoju domovinu i ovih vremena cemo se sjecati samo kao dijela ruzne proslosti, u kojoj su nam podmetnuli kao kukavicje jaje - i vjersku netrepljivost, i medjunacionalne sukobe, i sve ono sto je, nazalost, u drugim krajevima bivse Jugoslavije pustilo dubokog korijenja, a u Crnoj Gori to zlo sjeme je moglo zivjeti samo onoliko koliko je moglo izdrzati bez plodne podloge. Sve nase nevolje tog tipa nijesu crnogorski "izum", uvezene su. Mi smo, kao ljudi okrenuti Bogu, spremni uvijek na prastanje. Pitanje je samo kada ce sijaci zla shvatiti da Crna Gora nije pogodno tle za planiranu "znjetvu", pokajati se i vratiti Bogu bozje. Na kraju, svim Crnogorcima, kao i svim ljudima dobre volje, saljem svoj arhipastirski blagoslov  sa hriscanskim pozdravom: Hristos se rodi i srecna im blagoslovena Nova 2000. godina.
MONITOR: Vjernici Crnogorske crkve i dalje se okupljaju pod vedrim nebom, pored stotina svojih crkava okupiranih od strane SPC, kojoj je crnogorska Vlada finansirala i hram u Podgorici.
  MITROPOLIT MIHAILO: Hram Hristovog vaskresenja je poceo da se gradi u vrijeme najvece bijede u novijoj istoriji. U njega su ulozeni milioni maraka. Pravi hriscani bi makar djelic tih para ponudili sirotinji, kako nas je ucio Gospod nas, cije je ime dato tom hramu. Praviti velelepne gradjevine sa tolikim novcem, a imati gladne ljude, skole bez grijanja, ucionice koje prokisnjavaju, najznacajnije crnogororske kulturne institucije bez jednog metra kvadratnog prostora... nije, nazalost, nista novo. Treba se samo podsjetiti Cankarovog "Kralja Betajnove".
Zalosna potvrda nase zbilje. Nema covjeka, cak ni onog koji sebe smatra ateistom, koji se makar jednom u zivotu u nekoj neprilici nije obratio Svevisnjem. Sto reci za one koji sprjecavaju druge u takvoj potrebi? 

Veseljko KOPRIVICA