Sjecas li se Barbara, padala je kisa neprestana nad Brestom toga dana, a ti si isla nasmijana pokisla, ozarena, ocarana, pod krupnim kapima kise sjeti se Barbara, sretoh te u ulici Sijama smijala si se, i ja sam se smijao sjecas li se Barbara Nisam te poznavao, nisi ni ti mene sjecas li se, sjecas li se toga dana i ne zaboravi ga. Jedan covjek ispod neke kapije, zaklonjen viknuo je tvoje ime, Barbara a ti si potrcala njemu po kisi pokisla, ozarena, ocarana i bacila si mu se u zagrljaj Sjecas li se Barbara, ne ljuti se sto ti kazem ti jer ti kazem svakom koga volim pa cak iako ga ne poznajem. Sjecas li se Barbara i ne zaboravi nikad tu kisu tako blijedu i tako srecnu tu kisu nad morem, nad arsenalom nad brodom iz Cezana Oh, Barbara velika je svinjarija taj Rat i sta je sa sobom sada pod kisom od gvozdja, vatre, celika, krvi A onaj koji te je stezao u zagrljaju, zaljubljeno da li je umro, nestao il je jos ziv Oh, Barbara jos uvijek kisa pada nad Brestom kao sto je padala nekada Ali nije to isto, jer sve je poruseno To su samo posmrtne kapi kise, uzasne i ocajne A nije ni onaj potop kise, gvozdja, celika, krvi vec prosto kisa iz oblaka koji nestaju kao psi kao psi koje donosi vodena struja iz Bresta da istrunu negdje daleko, vrlo daleko od Bresta, od koga nije ostalo nista.