Zelim: da posle snova ne ostane trag moj na tvom telu. Da poneses od mene samo tugu i svilu belu i miris blag... puteva zasutih liscem svelim sa jablanova.
Zivot
Sve to ne zavisi od mene. Setim se kako bese lep, nad vodama dubokim nekim, kao mesec beo, sa lukom tankim i mekim, jedan most. I, vidis, to utesi me. Ne zavisi od mene. Dosta je da tog dana, zemlja oko mene zamirise preorana, ili da oblaci prolete, malo nize, pa da me to potrese. Ne, ne od mene. Dosta ce biti ako, jedne zime, iz vrta jednog zavejanog istrci neko ozeblo, tudje, dete i zagrli me.
Prica
Secam se samo da je bila nevina i tanka i da joj je kosa bila topla, kao crna svila u nedrima golim. I da je u nama pre uranka zamiriso bagrem beo. Sucajno se setih neveseo, jer volim: da sklopim oci i cutim. Kad bagrem dogodine zamirise, ko zna gde cu biti. U tisini slutim da joj se imena ne mogu setiti nikad vise.
Smiraj
Setim se, kako su u ljubavi, dragi prvi dani. Kad su ruke tople, kad se oci slede, preletajuci one kolutove blede, oko usana... Sto drhte, protkani, mutnom tisinom, u kojoj su osmeh i tuga pomesani nesigurno i tamno. Klatno zvona tesko i tmurno u grudi udara me. Tad se dizem, i, u mutna oka prozora, puna sitnih glasova veceri, sapucem, nesigurno, i moje ime.