 |
|
Program
Uprava
O
nama
Mape
Zanimljivosti,
pisma, ...
Podsjetnik
o CG
Prezimena
u CG
Plemena
u CG
Obicaji
u CG
Linkovi
Slike
i amblemi
Search
Zivot
zene u Crnoj Gori u danima trudnoce po svakodnevnim obavezama nije se
razlikovao od obicnih dana. Vrlo cesto bi se zena porodila na njivi,
kopajuci ili zanjuci zito, negdje na putu ili pak u sumi kada bi isla po
drva. U svim ovim i drugim slucajevima, ukoliko se pored porodilje ne bi
nasal neka druga zena ova bi se pored porodila sama, i jednostavno, sa
djetetom u pregaci ili rasi (suknji) dosla kuci. Inace, obicaj je u Crnoj
Gori da zenu u kuci poradja svekrva, jetrva, zaova ili neka zena koja je
vicna tome poslu. Cim se dijete rodi, porodilji daju dosta tecnosti (toploga
mlijeka, grusavine, ako je tada ima, topple supe), zatim, skuva se
gotovac-cicvara, naravno, ovo sve tamo gdje toga ima. Dijete prvi put
najcesce zadoji ona zena koja u kuci doji svoje dijete, a nije bio rijedak
slucaj da to ucini neka druga zena iz komsiluka. Pri tome se nije gledalo
da li je ona hriscanka ili muslimanka. Bilo je najbitnije da je dojilja
zdrava zena. U Crnoj Gori nije bio obicaj da porodilja lezi u kuci i da ne
radi nista za duze vrijeme. Andrija Jovicevic je u knjizi "Zeta i
Ljeskopolje" naveo:"Treceg dana iza porodjaja mora ustati (misli
na porodilju, primjedba V.S.). Koja zena ne donese cetvrtog dana kacu vode
sa ubla, tu nema prave zene".
Onog
momenta kada se zena porodi, odmah nakon porodjaja, neko od prisutnih
obavjestava njenog muza da je dobio sina ili kcer. U najvecem broju
slucajeva, sa malim izuzecima, otac djeteta, djed ili stric, a kod
muslimana djever porodilje, izadje iz kuce i puca iz vatrenog oruzja ako
se rodilo musko dijete, a u slucaju rodjenja zenskog djeteta, pucanje
izostaje. Koliko se pridavala vaznost rodjenju muske djece govori ovaj
primjer. Jedan starac koji je zivio 104 godine (umro je 1950.godine) kada
bi cuo da mu je neka od snaha rodila zensko dijete imao je obicaj da
kaze:"E,kami ti ka ti je"! a kada se rodi musko
dijete:"blagos mi u dom"! Tada je isao u kafanu da cascava, bez
obzira koje je to dijete po redu. Vrijedno je paznje navesti jednu
anegdotu koju smo culi u Niksicu:"Za vrijeme turske vladavine, jednom
Crnogorcu u Niksicu pridao se sin. Po obicaju izasao je ispred kuce i
opalio jedan metak. Njegov komsija Turcin, pitao ga je - Sto je jutros
Crnogorce? Ovaj mu je odgovorio - Pridao mi se sin! -Neka ti je ziv i
zdrav! A koje ti je to dijete po redu? - pitao je Turcin. - Jedanaesto -
odgovorio je Crnogorac. - Ali ce ti biti nesrecan u zivotu - rekao je
Turcin. - Zasto mi to veils, aga? - pitao je CRNOGORAC. - Ako se bude mrlo
po redu - odgovorio mu je Turcin.
Kada
se rodi musko dijete svi se u kuci raduju, a kada se ono rodi poslije vise
zenske djece, onda se domaca radost i veselje prenese na citavo bratstvo
ili selo. Svi dolaze na cestitku i govore:" Ziv van bio, srecan i
dugovjeca. Bolji bio od oca ko konj od magarca!" Uglavnom svi iz sela,
pa i sire, dodju na cestitku i svi se vesele prinovi. Kada prilaze kuci,
muskarci pucaju iz vatrenog oruzja. U Zeti je nekada bio obicaj da u kucu
prvo ulaze muskarci pa za njima zene. U kuci nema ni porodilje, ni djeteta,
niti oca djeteta. Kazu to je sramota. Goste docekuju ostali ukucani".
[ Ovdje treba reci zasto se pucalo kada se rodi musko dijete. Po
praznovjerju na ovaj nacin su se plasili zli dusi koji su eventualno mogli
napasti novorodjence i porodilju].
Za
odnos oca prema muskom porodu ne moze se reci da je diskriminatorski u
odnosu prema zenskom, kako to neki zele da prikazu. Naprotiv, Crnogorci su
privrzeni svojoj porodici, a posebno svojoj djeci. Medjutim, vise se
raduju rodjenju muskog djeteta. Prije svega zbog zelje da se nastavi loza
- da se kuca ne istrazi. Drugo nekada je trebalo vise muske radne snage,
vise branilaca (vise pusaka), jer je od brojnosti muskih glava zavisila i
jacina porodice, bratstva i plemena. Iste razloge za prizeljkivanje muskog
poroda, kod oceva, imamo i danas. Na suprot ovome, majke gledaju da im je
dijete zdravo (da je rodjeno s nacinom), mada i one prizeljkuju da imaju
prve muske pa zenske potomke.
Nakon
rodjenja djeteta, roditelji, ili djed i baba, ili neko ko je posebno
cijenjen u kuci, a ponekad i kum, odaberu ime djetetu. U slucaju kada
roditeljima umiru mala djeca, tada porodilja sa kolijevkom stane na nekoj
raskrsnici puteva i prvi koji naidje kaze mu:"Kumim te Bogom, daruj
ime ili nadjeni ime ovom mom sinu". Ovaj,najcesce, znajuci za ovaj
obicaj kaze:"Neka se zove….(kaze neko ime) i neka je ziv, zdrav i
dugovjecan". Ovo se zove kumstvo od nevolje ili kumstvo od nuzde. Kod
muslimana je, najcesce, obicaj da roditelji odaberu ime djetetu i zatim
pozovu nekoga ko je vjerski obrazovan da uz molitvu ozvanici ime djetetu.
Ovo se cini sto nekrstenom djetetu, u slucaju smrti, dusa ne bi otisla u
raj. Tog dana je posebna svecanost u toj kuci.
Kod
svih zitelja Crne Gore nastoji se da se djetetu da ime sto prije, a
najcesce u roku od 2 do 3 dana po rodjenju. Ponekad se to uradi i prije
rodjenja djeteta. Takodje, nastojalo se da se dijete sto prije krsti.
Istina, kod nekih se sa tim odugovlaci i do godinu dana (Katunska nahija,
Ljesanska nahija, Ljeskopolje). U Bijeloj - Boka Kotorska, krstenje se
obavlja u crkvi ili kuci roditelja uz prisustvo krstenog kuma, kumovi se
preko djeteta poljube i govore - "Sada postadosmo pravi kumovi,
dijete nam je svjedok". Poslije krstenja, u kuci domacina se pravi
porodicna svecanost, na kojoj, obavezno, pocasno mjesto ima kum. Pored
kuma tu su i druge zvanice i svakako, svestenik koji je krstio dijete. Kum
uvijek daruje svoje kumce zlatnikom ili novcem, a porodilja kumu uzvraca
poklon. Najcesce se kum daruje lijepom kosuljom, carapama, peskirom i sl.
Ostali koji dolaze na cestitku rodjenja, na babine (babinje, povojnicu),
daruju novorodjence, i to muskarci novcem, a zene takodje novcem ili nekim
odjevnim predmetom za novorodjence. Porodiljina majka je obavezna, kod
vecine u Crnoj Gori, da donese ili posalje svu opremu za prvo novorodjence.
Na babine, odnosno na cestitku rodjenja djeteta, uvijek se ide prije podne.
U Bijeloj - Boka Kotorska - ide se u toku cijelog dana, sve "dok je
sunca". Ovo se tumaci da je to radi napretka djeteta. Kod muslimana
je bila sramota da porodiljina majka ide na babine. Ona je svoje darove
slala po drugome. Kod malisorskih katolika je obicaj da se porodilja sa
djetetom salje u rod poslije nedjelju dana od porodjaja i u rodu ostaje
najmanje tri nedjelje. Cestitke primaju obije kuce. Inace, na babine se
kod vecine naroda u Crnoj Gori islo do 40 dana od rodjenja djeteta, a kod
nekih i do godinu dana.
Danas
su svi ovi obicaji u vezi sa radjanjem djeteta u mnogome izmijenjeni.
Citajuci knjigu Jovana Vukmanovica "Pastrovici, antropogeografska
ispitivanja" (Cetinje, 1960.g.), zapazili smo da je dat dosta
detaljan opis rodjenja u Pastrovicima do pocetka XX vijeka pa smo zbog
toga preuzeli tekst u cjelini.
"Rodjenje
- Do pocetka XX vijeka nije se ukazivala neka osobita paznja nosecoj zeni.
Bilo je, stavise, slucajeva da se porodi u planini ili na njivi prilikom
rada. Medjutim, danas su svi ukucani prema njoj obazrivi i ne dozvoljavaju
joj da obavlja nijedan tezi posao u kuci ili van nje. Postoji vjerovanje
da djetinja zena ne valja da preskace ralo niti konopac. Prilikom
porodjaja se kod porodilje, osobito ako je prvackinja, prvi put radja,
nadje neka starija, iskusnija zena, koja pazi na nju i dijete. Cim se
dijete povrgne, rodi, poskrope ga bogojavljenskom vodom, okupaju vinom i
po mogucstvu premazu uljem koje je doneseno iz ma kojega manastira u kome
pociva svetac. Dijete zadoji zena koja ima sina, da bi porodilja ubuduce
radjala muski porod, pa ga onda povije u kolijevci. Porodilja lezi u
postelji nekoliko dana. Istoga dana kad se prida dijete dolazi svestenik
da zakrsti vodicu i izvrsi prekadu, posto se smatra da je kuca necista.
Roditelji se raduju mnogo vise muskom nego zenskom djetetu, ali ipak danas
nema nekog vidnog veselja kad se rodi sin, kao sto se to uobicavalo u
predjasnje doba. Do kraja XIX vijeka bio je obicaj da muskarci iz
susjedstva, bratstva i od svojte cim bi culi da se rodio sin, dolaze na
cestitanje, pucaju iz pusaka ispred kuce i darivaju novorodjence novcem,
stavljajuci mu poklon na kolijevku. Posjetioci bi napili vinom ili rakijom
u zdravlje novorodjenog bratstvenika i razisli se kucama.
Oko
djeteta danas uglavnom sve stvari priprema porodilja. Jedino joj majka
donese nesto kolaca i platna za dijete. Ovo majcino dolazenje i donosenje
zove se povojnica. Osim majke, na babine dolaze joj jos sestre, rodjake,
kume i od bliznje svojte, i svaka joj donese po neki sitniji dar. U
posjetu se ide najdalje za cetiri dana poslije rodjenja. U starije doba
majcina povojnica bila je bogata i skupocjena. Majka je bila obavezna da
svojoj kceri, kad bi rodila prvo dijete, dodje sa sinom ili, ako ga nije
imala, djevericicem na povojnicu i da donese kolijevku sa svima potrebnim
haljetcima, tri-cetiri fase (kupovni pojasevi), od pet do deset pelena,
pecivo, par kokosaka, onoliko pogaca sa utisnutim proskurnjakom koliko je
bilo zena u kuci i odiva iz nje, pet-sest litara vina i flasu rakije. Ako
majka nije bila ziva, mjesto nje na povojnicu je isla strina ili snaha
porodiljina i nosila isti dar. Na povojnicu se mnogo gledalo, osobito je o
njoj vodila racuna svekrva. Bilo je slucajeva da ona zahtijeva od
sinovljeve taste koliko ce cega donijeti. Prilikom rodjenja drugog djeteta
djevojacka majka nije bila obavezna donositi kolijevku, vec samo sitnije
stvari. Mnoge kuce nijesu imale materijalnih mogucnosti da spreme ovakve
povojnice, osobito ako je bilo vise udatih kceri. Stoga su se Pastrovici
sastali 1909. i rijesili da ukinu staru povojnicu, narocito je zabranjeno
da majka ubuduce donosi kceri kolijevku.
Kad
se rodi dijete u kuci, stavi se neko gvozdje u ognjiste, obicno potkovica,
da ne bi novorodjence bolovalo od stomaka. To se isto uradi i kad dijete
zaplace. Ako djeca umiru, pri novorodjencetu se stavi neka trava ili zub
od vuka; kad se dijete razboli stavi se noz pod prag. Iz kuce u kojoj je
novorodjence ne valja davati oganj izvjesno vrijeme. Porodilja pije
obavezno zivu, izvorsku vodu, da bi imala vise mlijeka. Smatra se da je
porodilja necista za cetrdeset dana i da za to vrijeme ne valja da ide u
crkvu, mlin i gumno. Po istecenom roku ode pravo u crkvu i time se
oslobodi necistoce, a zatim moze ici i na sva ostala mjesta.
Krstenje.
- Roditelji nastoje da sto prije krste novorodjence, jer ne valja drzati
nekrst u kuci. Obicno krstenje obavljaju poslije osam, pa do petnaest dana.
Jedino ako se dijete rodi bolesno, krste ga odmah. U izvjesnim slucajevima:
ako se ocekuje kum, ako odmah zapne post ili usljed materijalnih oskudica,
krstenje se moze odloziti i na duze vrijeme. U ovim slucajevima dijete
stave u "mali krst", da ne bi umrlo prije nego "krst
primi", sto bi se smatralo za veliki kucni grijeh. Uvijek se kum,
koji je ponajcesce vjencani, poziva na kumstvo na osam dana ranije. On
obicno dolazi ujutro onoga dana, koji je ponajcesce nedjelja, kad se
krstenje obavlja. Za kuma se skoro uvijek poziva muskarac, rijetko kad
zena, jedino u slucajevima kad joj muz nije kod kuce, kad su joj sinovi
maloljetni ili ih uopste nema, a kumstvo vec odranije postoji izmedju
njihovih kuca, pa smatraju da nije lijepo niti srecno ga prekinuti. I u
ovakvim slucajevima mnogi ce prije pozvati na kumstvo bliznjega rodjaka
svoga starog kuma, negoli njegovu zenu. U jednoj istoj kuci mogu kumovati
muz i zena dok su oboje u zivotu. Krstenje se uvijek obavlja prije podne,
dok dan raste, da bi i dijete bolje raslo. Dok se god obred krstenja ne
obavi, rijetko ce koji kum da ista jede, pije ili pusi, vjerujuci da ce
zbog toga dijete imati bolje zube. Na krstenju koje se ponajcesce obavlja
u crkvi, obicno roditelji daju ime djetetu, uzimajuci ponajcesce imena
novorodjencetovih predaka".
Opis
obicaja vezanih za rodjenja djece u Crnoj Gori nijesmo prikazali
pojedinacno po mjestima ili oblastima, kako je to uobicajeno, jer smo na
osnovu pricanja nasih brojnih sagovornika zakljucili da su ovi obicaji
gotovo istovjetni ili da postoje neznatne razlike. Tamo gdje ima razlika
posebno smo ih naveli. S tim u vezi, logicno je da smo i imena nasih
sagovornika izostavili, a radi se o istim ljudima koji se pominju u ovoj
knjizi.
Vasilije
Mujo Spasojevic - "Obicaji u Crnoj Gori"
Monitor
Vijesti
politika
drustvo
Pobjeda
politika
aktuelnosti
Medija
klub
Montenegro.com
MNNews on line
Nezavisna
CG
Radio
Crne Gore