MAGLENO MORE
Tisuće koprena magle
zarobilo dolinu
pobjegla sam na brdo
da se kupam
u maglenom moru.
KAU
Kau da voda osjeća
blago milovanje vjetra
i bol zaboravljene stijene.
ODRAZ U VODI
Zarobljeno nebo
u odrazu vode
s mahovinom
u ljubavnom zagrljaju.
MAKOVI
Makovi
zaljubljeni
u svoj odraz na nebu
koketiraju
s nebeskim pahuljama
njeni i lomni
prkose vremenu
i suncu
zaneseni
HARMONIJA
Polje trave
ljubi nebo
u plavo popodne
MATARIJA
Prolazim li ja to
livadom mate
kroz zeleno klasje
to se ugiba
pod mojim koracima.
Klanjaju li se to
meni makovi
čiji crveni eirići
drhte od naleta vjetra
u nemirnim rukama.
Plavi li se to
čisto i jasno nebo
nad poljem makova
i klasjem ita
sretno to je otjeralo oblake.
Vidim li ja to
tvoje zadovoljno lice
na kraju puta
koji moram kroz polje
makova i klasja proći.
ČAJANKA
Ja bih popila čaj
u drutvu sa nebom
i pitam ga hoće li mi
pozajmiti malo vode
iz skrivenih oblaka
a onda ćemo sunce i ja
napraviti čaj od kamilice
i dugo ću ga srkutati
no moram se ispričati
cvjetnim glavicama
to sam im ukrala
nekoliko cvjetova.
DODIR
Gledam kako se ljube
dva ljubičasta buketa
njeno i ovla
licem uz lice
kao stidljivi par
na prvom sastanku.
Ima njenosti u tom
cvjetnom dodiru
i kaem sebi tiho
jo uvijek nije sve
izgubljeno u svijetu
prirodnih zakona.
RAPSODIJA
Njene loptaste grude
razlivene na zelenom liću
tvore rapsodiju boja
od narančaste do ute.
Tako su bliske
i okrenute jedna drugoj
da ostanem zapanjena
kako je priroda uspjela
ono to ljudima ne ide.
Osjećaj blizine i dodira
i potreba da se zajedno
na suncu proljetnom
dogovore o svakom
novom danu dok
traje rapsodija boja.
PROLJEĆE
Nemirni potok rastvorio
zelenu dolinu
mau mu gole grana
procvjetalih voćaka.
OČI BUDNIH SPAVAČA
Treperi moja dua
kroz apat lića
nudeći svoju tajnu
očima budnih spavača.
LOPOČI
Lopoči velikih zelenih listova
sakrili sunčevu zraku
u svoja iroka njedra.
ZUB VREMENA
Naputen čamac
strpljivo čeka zub vremena
sa svojim teretom u njedrima.
KAP NA DLANU
Lijeno popodne
drijema
na mojim obrazima.
U zraku mirie
molitva
za kiu.
Utihnula pjesma
malenih
sjenica.
Tulipani stidljivo
skupili
svoje latice.
Zagrljene
grane tople
u ičekivanju.
Osjetih
kap kie
na dlanu.
KIA
Nebo plače
jer ga je sunce
nasmijalo do suza.
TRENUTAK
Kroz spleteno granje
pokuavam
dohvatiti djelić neba
izmiče
spotičem se
o vlano kamenje
rukama
dodirujem mahovinu
prsti
pomilovae golo
korijenje
koje bestidno
u strasnom zagrljaju
dri hrapavu gromadu.
Neobično iskustvo
u vlanoj umi
osjetih kako se
isparava moje tijelo.
Uivam
u zelenoj kronji
odmaram pogled
lice sam zaronila
u mahovinu
da ga umijem
a tiina me
miluje
i klizi mi niz vrat
zalutala zraka
svjetlosti.
Mogla bih ovako
čitavu vječnost
skamenjena
s mahovinom na rukama
trajati
topla i njena
zagrljena umom
hoću da postanem
čuvarica vremena
koje ovdje stoji.
ETNO SELO
Etno selo drijema
u kronji zlatnih borova
kućice ćućurene jedna uz drugu
sačuvale svijet uspomena.
Kao kolona umornih putnika
između zemlje i neba
ograda od vrbova pruća
utkala snove pletača.
Bijele izduene konice
čekaju svoje stanovnike
dok se na trijemu odmara
buket suenih trava.
Pita od heljdina brana
s tankim krikama sira
topi se u ustima
otima vrijeme od zaborava.
U vodi uhvaćen apat
svjee ubranih trava
grije srce i duu
u hladu stoljetnih grana.
Mirie kolač iz starog sela
pod jezikom osjećam
okus cimeta i jabuke pomijean
s medom zlatiborskih pčela.
