MAGLENO MORE


                    Tisuće koprena magle
                         zarobilo dolinu
                    pobjegla sam na brdo
                             da se kupam
                        u maglenom moru.






                                    KAŽU


                     Kažu da voda osjeća
                  blago milovanje vjetra
             i bol zaboravljene stijene.




                            ODRAZ U VODI


                         Zarobljeno nebo
                           u odrazu vode
                             s mahovinom
                  u ljubavnom zagrljaju.




                                 MAKOVI


                                 Makovi
                            zaljubljeni
                   u svoj odraz na nebu
                             koketiraju
                   s nebeskim pahuljama
                         nježni i lomni
                         prkose vremenu
                                i suncu
                               zaneseni





                              HARMONIJA


                            Polje trave
                             ljubi nebo
                        u plavo popodne




                              MAŠTARIJA


                      Prolazim li ja to
                          livadom mašte
                     kroz zeleno klasje
                           što se ugiba
                    pod mojim koracima.

                      Klanjaju li se to
                            meni makovi
                   čiji crveni šeširići
                 drhte od naleta vjetra
                     u nemirnim rukama.

                         Plavi li se to
                     čisto i jasno nebo
                      nad poljem makova
                         i klasjem žita
         sretno što je otjeralo oblake.

                         Vidim li ja to
                  tvoje zadovoljno lice
                          na kraju puta
                  koji moram kroz polje
                 Šmakova i klasja proći.




                                ČAJANKA

                       Ja bih popila čaj
                      u društvu sa nebom
                   i pitam ga hoće li mi
                     pozajmiti malo vode
                     iz skrivenih oblaka
                  a onda ćemo sunce i ja
               napraviti čaj od kamilice
                   i dugo ću ga srkutati
                   no moram se ispričati
                      cvjetnim glavicama
                       što sam im ukrala
                      nekoliko cvjetova.




                                   DODIR


                    Gledam kako se ljube
                   dva ljubičasta buketa
                          nježno i ovlaš
                           licem uz lice
                       kao stidljivi par
                      na prvom sastanku.

                    Ima nježnosti u tom
                        cvjetnom dodiru
                      i kažem sebi tiho
                    još uvijek nije sve
                   izgubljeno u svijetu
                      prirodnih zakona.




                              RAPSODIJA


                  Nježne loptaste grude
             razlivene na zelenom lišću
                   tvore rapsodiju boja
                 od narančaste do žute.
                         Tako su bliske
                i okrenute jedna drugoj
                   da ostanem zapanjena
                kako je priroda uspjela
                ono što ljudima ne ide.
               Osjećaj blizine i dodira
                i potreba da se zajedno
                    na suncu proljetnom
                      dogovore o svakom
                         novom danu dok
                  traje rapsodija boja.





                               PROLJEĆE


                Nemirni potok rastvorio
                          zelenu dolinu
                     mašu mu gole grana
                   procvjetalih voćaka.





                     OČI BUDNIH SPAVAČA


                      Treperi moja duša
                       kroz šapat lišća
                     nudeći svoju tajnu
                  očima budnih spavača.





                                 LOPOČI


         Lopoči velikih zelenih listova
                  sakrili sunčevu zraku
                 u svoja široka njedra.





                            ZUB VREMENA


                         Napušten čamac
             strpljivo čeka zub vremena
          sa svojim teretom u njedrima.






                           KAP NA DLANU


                         Lijeno popodne
                                drijema
                     na mojim obrazima.

                         U zraku miriše
                                molitva
                               za kišu.

                        Utihnula pjesma
                                malenih
                               sjenica.

                     Tulipani stidljivo
                                skupili
                          svoje latice.

                              Zagrljene
                            grane tople
                         u iščekivanju.

                                Osjetih
                               kap kiše
                              na dlanu.





                                   KIŠA


                             Nebo plače
                        jer ga je sunce
                     nasmijalo do suza.




                               TRENUTAK


                   Kroz spleteno granje
                              pokušavam
                  dohvatiti djelić neba
                                 izmiče
                            spotičem se
                       o vlažno kamenje
                                 rukama
                     dodirujem mahovinu
                                  prsti
                        pomilovaše golo
                              korijenje
                          koje bestidno
                   u strasnom zagrljaju
                  drži hrapavu gromadu.
                      Neobično iskustvo
                         u vlažnoj šumi
                        osjetih kako se
                  isparava moje tijelo.
                                 Uživam
                      u zelenoj krošnji
                         odmaram pogled
                      lice sam zaronila
                             u mahovinu
                           da ga umijem
                            a tišina me
                                 miluje
                    i klizi mi niz vrat
                         zalutala zraka
                            svjetlosti.
                        Mogla bih ovako
                        čitavu vječnost
                             skamenjena
                  s mahovinom na rukama
                                trajati
                         topla i nježna
                        zagrljena šumom
                       hoću da postanem
                       čuvarica vremena
                      koje ovdje stoji.





                              ETNO SELO


                      Etno selo drijema
               u krošnji zlatnih borova
        kućice šćućurene jedna uz drugu
              sačuvale svijet uspomena.

             Kao kolona umornih putnika
                   između zemlje i neba
                 ograda od vrbova pruća
                  utkala snove pletača.

                Bijele izdužene košnice
                čekaju svoje stanovnike
               dok se na trijemu odmara
                   buket sušenih trava.

                Pita od heljdina brašna
                 s tankim kriškama sira
                       topi se u ustima
             otima vrijeme od zaborava.

                   U vodi uhvaćen šapat
                   svježe ubranih trava
                      grije srce i dušu
              u hladu stoljetnih grana.

            Miriše kolač iz starog sela
                    pod jezikom osjećam
         okus cimeta i jabuke pomiješan
           s  medom zlatiborskih pčela.