Dina Franin
Republike Austrije 21
10000 Zagreb (CROATIA)
(+385 1) 3772 233

dinafranin@yahoo.com


Dobrodošli
Moje knjige
----"Prvotni krik"
--------Sadržaj
--------Pjesme
--------Recenzije
----"Oholost..."
--------Sadržaj
--------Pjesme
--------Recenzije
Kritički osvrti
----"Prvotni krik"
----"Oholost..."
Haiku
Događanja
Nove pjesme
[Dina Franin - Maglajlić]

Poetess / Pjesnikinja

[str. 19 od 19]
[Prethodna stranica]
POGOVOR

Potrebito je na početku istaknuti da je ozračje u kojem su se formirali pjesnički počeci Dine Franin bilo nadasve živo, često naelektrizirano, u svojoj otvorenosti, koja je omogućavala aktivno oslobađanje obilne energije, izuzetno plodno. Sigurno je da je upravo ta otvorenost, s mogućnostima raznovrsnih konfrontacija, djelovala nadasve poticajno i stvaralački.

Pjesme Dine Franin propovijedaju potpunu i vječnu slobodu jezika i one koje ga izgovara, njezinu osamljenost i odlučnost koje se jednostavno DOGAĐAJU u neprestano novim i neočekivanim spojevima riječi. Slobodni govor u ovim pjesmama uživa nad prostranstvom svojih granica, nad beskrajnošću svojih kombinacija, nad svojim neočekivanim i često humorističkim dodirima. Na pozadini tradicije Dinine pjesme su svakako provokativne, do vrha nabijene ironijom, sve je u njima moguće i baš zato nimalo izvjesno. Dina se ne zgraža i ne komentira, ona je registrator suvremene slike svijeta, bez lirskog subjekta, poredbi, vrednovanja, samo zvonke lavine riječi prizvanih odasvud. Ova je zbirka svjedočanstvo o silovitom samoosvješćenju žene i oslobođenju jezika, i o sposobnosti pjesnikinje da tu slobodu primi, u njoj izdrži i ponaša se upravo tako slobodno i neopterećeno. Poezija oslonjena na svoju neovisnost!

U većem broju pjesama pojavljuje se pjesnikinja kao zapisivač svojih raspoloženja, osjećaja i zaključaka, kao određivač svog položaja i promatrač svog ponašanja u svijetu, i kao zainteresiran, ranjiv, sumnjajući subjekt. Pjesme su sve odreda napisane u prvom licu jednine. Pjesnikinja je osjetljiva, svijet joj služi samo kao okolina u kojoj se prepoznaju i potvrđuju njezina sumnja i bol. Zbirka je to o sumnjajućem i trpećem pojedincu u ravnodušnom svijetu. Osnovna inspiracija Dininih pjesama upravo se napaja tim poznatim i toliko puta iskorištenim konfliktom, u brojnim varijacijama u kojima je opisana pjesnikinjina nesvrsishodnost i iz nje proizašla samoća i gorčina.

Ovo je prije svega knjiga o sumnji. Dvojbeni su pojavni oblici u svijetu, jer se stvari rastapaju, mijenjaju, miješaju i jer se sve prelijeva i gube se nekadašnja lica i odnosi. I ona koja zdvaja opisivačica je takvog svijeta kad se pita o stvarima koje ju okružuju i o svome mjestu među njima. Skeptična i prema samoj sebi suosjećajna: prolazni red stvari ispunja ju turobnošću, tjeskobnim čuđenjem, gorkim iskustvom da je sve neuhvatljivo i, ujedno, sviješću da je to iskustvo teško intenzivno živjeti.

U dugim, ritmički smirenim, mahom zvonkim stihovima, a potpuno pravilnim, tečnim i čitljivim rečenicama, susreću se razgovorne formulacije, vješte i efektne sintagme i prividno jednosmisleni, prozaični opisi. Sve je to u svom usporenom a dubokom toku organizirano tako da dobijaju pojedine riječi, formulacije, rečenice, uvijek i dodatni prizvuk i ironičnu funkciju na primjer, a banalne šablone i iskorišteni epiteti zasvijetle u tom kontekstu u novoj, svakako prihvatljivoj svjetlosti.

Toliko se u stihovima koji propovijedaju o samim neprijatnim stvarima, uprkos svemu, naseljavaju ironija i distanca prema opisanom, a ispunjavaju ih posebnim humorom, dvosmislenošću koja otvara prostor različitim vrijednostima. Pozicija pjesnikinje koja trpi i miri se s tim iskazuje se kao moguća i još uvijek stvaralačka upravo nesramežljivošću, patetičnošću, napuhanim i samosažaljivim naglašavanjem i eksponiranjem. Preosjetljivost, na kakvu nismo navikli, nosi u sebi skriven i protunaboj, pa se događa veoma stvarno, a ujedno i kao prikrivena ironija i parodija, cijelo vrijeme u očevidnu dodiru s tradicijom i u sposobnosti da se preobrazi u samosvojnu autorsku ispovijed.

Pjesme Dine Franin objavljene u ovoj knjizi obnavljaju položaj pjesnikinje kao subjekta koji trpi u nepouzdanu i promjenjivu svijetu, djelujući svojim ironičnim dopunjavanjem osnovne intonacije, zvučnošću, gipkošću i raščlanjenošću jezika. Kad ih pogledamo u širem kontekstu suvremene hrvatske poezije (i pjesničke sudbine njezine autorice), svakako govore i o preokupacijama u području autoričine privatnosti, i o uzmicanju s ekstremnih pozicija avangardizma a prosuđivanje obogaćeno novim poetskim nabojima.

Majska Ćevanić

 		Prva knjiga Dine Franin zasigurno zaslužuje čitateljsku pozornost: po onome kako i što iskazuje. Depatetiziranim poetskim nabojem - ali ne i lišenim izvjesne pozlate osjetilnoga - Dina Franin kolokvijalnom oštrinom ispisuje i svoju dramatiku tzv. općih mjesta egzistencije. "Pišem kako ja osjećam" - kaže u jednom svom stihu, što bi mogla biti i neka esencijalna jezgra za razumijevanje njenih pjesama. Ali i ne mora. Zna ona presjeći razliveno čuvstvo britkom metaforom, tvrdo kuhanim, urbanim jezikom gotovo bliskim jeziku pjesme u prozi. Cjelovitije su joj pjesme distance: prema jeziku, prema tematici i prema ćutilnoj energiji (koje u Dine Franin ima ponekad i u preobilju). Sve u svemu: sluti ova knjiga na poetski krug Dine Franin koji bi se iskustvom pisanja u drugoj knjizi trebao i morao proširiti. Nadajmo se da će je biti, jer je "Prvotni krik" sasvim solidne građe prva stepenica.

Branislav Glumac



Ako govorimo o Dininom stilu pisanja, trebalo bi prvo postaviti pitanje: "Što je za vas poezija?"

Ako je vaš odgovor sličan mom, da je poezija diranje u najdublje osjećaje unutar sebe samog i poticanje drugog da te naše osjećaje poistovjeti sa nekim svojim, ako u tim pjesmama ne tražite stilske figure već jednostavnost, svidjet će vam se Dinin stil pisanja...

Kopajući bespoštedno po svojim najbolnijim ranama, ubada i nas u naše rane. Iznoseći svoje želje ovako slobodno, poziva nas na iskren razgovor sa samim sobom. Mami nas da priznamo ono što nas boli i što nam je teško priznati.

Ljiljana Šiljak



Lutnja, slutnje, sni, svoj stil. Mladi je vole, jer je hitrost i lijepost. Vraća nam mladost. Umjesto da dokazuje: šaka od tri-četiri mala arka.

Preporučujem vam čitati Dinu.

Boro Pavlović
[Prethodna stranica]
[str. 19 od 19]