ZBIRKA PJESAMA "Prvotni krik" [str. 19 od 19]

Dina Franin Republike Austrije 21 10000 Zagreb (CROATIA) (+385 1) 3772 233 dinafranin@yahoo.com Dobrodoli Moje knjige ----"Prvotni krik" --------Sadraj --------Pjesme --------Recenzije ----"Oholost..." --------Sadraj --------Pjesme --------Recenzije Kritički osvrti ----"Prvotni krik" ----"Oholost..." Haiku Događanja Nove pjesme	Poetess / Pjesnikinja
	[str. 19 od 19]

	POGOVOR Potrebito je na početku istaknuti da je ozračje u kojem su se formirali pjesnički počeci Dine Franin bilo nadasve ivo, često naelektrizirano, u svojoj otvorenosti, koja je omogućavala aktivno oslobađanje obilne energije, izuzetno plodno. Sigurno je da je upravo ta otvorenost, s mogućnostima raznovrsnih konfrontacija, djelovala nadasve poticajno i stvaralački. Pjesme Dine Franin propovijedaju potpunu i vječnu slobodu jezika i one koje ga izgovara, njezinu osamljenost i odlučnost koje se jednostavno DOGAĐAJU u neprestano novim i neočekivanim spojevima riječi. Slobodni govor u ovim pjesmama uiva nad prostranstvom svojih granica, nad beskrajnoću svojih kombinacija, nad svojim neočekivanim i često humorističkim dodirima. Na pozadini tradicije Dinine pjesme su svakako provokativne, do vrha nabijene ironijom, sve je u njima moguće i ba zato nimalo izvjesno. Dina se ne zgraa i ne komentira, ona je registrator suvremene slike svijeta, bez lirskog subjekta, poredbi, vrednovanja, samo zvonke lavine riječi prizvanih odasvud. Ova je zbirka svjedočanstvo o silovitom samoosvjećenju ene i oslobođenju jezika, i o sposobnosti pjesnikinje da tu slobodu primi, u njoj izdri i ponaa se upravo tako slobodno i neopterećeno. Poezija oslonjena na svoju neovisnost! U većem broju pjesama pojavljuje se pjesnikinja kao zapisivač svojih raspoloenja, osjećaja i zaključaka, kao određivač svog poloaja i promatrač svog ponaanja u svijetu, i kao zainteresiran, ranjiv, sumnjajući subjekt. Pjesme su sve odreda napisane u prvom licu jednine. Pjesnikinja je osjetljiva, svijet joj slui samo kao okolina u kojoj se prepoznaju i potvrđuju njezina sumnja i bol. Zbirka je to o sumnjajućem i trpećem pojedincu u ravnodunom svijetu. Osnovna inspiracija Dininih pjesama upravo se napaja tim poznatim i toliko puta iskoritenim konfliktom, u brojnim varijacijama u kojima je opisana pjesnikinjina nesvrsishodnost i iz nje proizala samoća i gorčina. Ovo je prije svega knjiga o sumnji. Dvojbeni su pojavni oblici u svijetu, jer se stvari rastapaju, mijenjaju, mijeaju i jer se sve prelijeva i gube se nekadanja lica i odnosi. I ona koja zdvaja opisivačica je takvog svijeta kad se pita o stvarima koje ju okruuju i o svome mjestu među njima. Skeptična i prema samoj sebi suosjećajna: prolazni red stvari ispunja ju turobnoću, tjeskobnim čuđenjem, gorkim iskustvom da je sve neuhvatljivo i, ujedno, svijeću da je to iskustvo teko intenzivno ivjeti. U dugim, ritmički smirenim, mahom zvonkim stihovima, a potpuno pravilnim, tečnim i čitljivim rečenicama, susreću se razgovorne formulacije, vjete i efektne sintagme i prividno jednosmisleni, prozaični opisi. Sve je to u svom usporenom a dubokom toku organizirano tako da dobijaju pojedine riječi, formulacije, rečenice, uvijek i dodatni prizvuk i ironičnu funkciju na primjer, a banalne ablone i iskoriteni epiteti zasvijetle u tom kontekstu u novoj, svakako prihvatljivoj svjetlosti. Toliko se u stihovima koji propovijedaju o samim neprijatnim stvarima, uprkos svemu, naseljavaju ironija i distanca prema opisanom, a ispunjavaju ih posebnim humorom, dvosmislenoću koja otvara prostor različitim vrijednostima. Pozicija pjesnikinje koja trpi i miri se s tim iskazuje se kao moguća i jo uvijek stvaralačka upravo nesrameljivoću, patetičnoću, napuhanim i samosaaljivim naglaavanjem i eksponiranjem. Preosjetljivost, na kakvu nismo navikli, nosi u sebi skriven i protunaboj, pa se događa veoma stvarno, a ujedno i kao prikrivena ironija i parodija, cijelo vrijeme u očevidnu dodiru s tradicijom i u sposobnosti da se preobrazi u samosvojnu autorsku ispovijed. Pjesme Dine Franin objavljene u ovoj knjizi obnavljaju poloaj pjesnikinje kao subjekta koji trpi u nepouzdanu i promjenjivu svijetu, djelujući svojim ironičnim dopunjavanjem osnovne intonacije, zvučnoću, gipkoću i račlanjenoću jezika. Kad ih pogledamo u irem kontekstu suvremene hrvatske poezije (i pjesničke sudbine njezine autorice), svakako govore i o preokupacijama u području autoričine privatnosti, i o uzmicanju s ekstremnih pozicija avangardizma a prosuđivanje obogaćeno novim poetskim nabojima. Majska Ćevanić	Prva knjiga Dine Franin zasigurno zasluuje čitateljsku pozornost: po onome kako i to iskazuje. Depatetiziranim poetskim nabojem - ali ne i lienim izvjesne pozlate osjetilnoga - Dina Franin kolokvijalnom otrinom ispisuje i svoju dramatiku tzv. općih mjesta egzistencije. "Piem kako ja osjećam" - kae u jednom svom stihu, to bi mogla biti i neka esencijalna jezgra za razumijevanje njenih pjesama. Ali i ne mora. Zna ona presjeći razliveno čuvstvo britkom metaforom, tvrdo kuhanim, urbanim jezikom gotovo bliskim jeziku pjesme u prozi. Cjelovitije su joj pjesme distance: prema jeziku, prema tematici i prema ćutilnoj energiji (koje u Dine Franin ima ponekad i u preobilju). Sve u svemu: sluti ova knjiga na poetski krug Dine Franin koji bi se iskustvom pisanja u drugoj knjizi trebao i morao proiriti. Nadajmo se da će je biti, jer je "Prvotni krik" sasvim solidne građe prva stepenica. Branislav Glumac Ako govorimo o Dininom stilu pisanja, trebalo bi prvo postaviti pitanje: "to je za vas poezija?" Ako je va odgovor sličan mom, da je poezija diranje u najdublje osjećaje unutar sebe samog i poticanje drugog da te nae osjećaje poistovjeti sa nekim svojim, ako u tim pjesmama ne traite stilske figure već jednostavnost, svidjet će vam se Dinin stil pisanja... Kopajući bespotedno po svojim najbolnijim ranama, ubada i nas u nae rane. Iznoseći svoje elje ovako slobodno, poziva nas na iskren razgovor sa samim sobom. Mami nas da priznamo ono to nas boli i to nam je teko priznati. Ljiljana iljak Lutnja, slutnje, sni, svoj stil. Mladi je vole, jer je hitrost i lijepost. Vraća nam mladost. Umjesto da dokazuje: aka od tri-četiri mala arka. Preporučujem vam čitati Dinu. Boro Pavlović

[str. 19 od 19]

Poetess / Pjesnikinja