Dina Franin Republike Austrije 21 10000 Zagreb (CROATIA) (+385 1) 3772 233 dinafranin@yahoo.com Dobrodoli Moje knjige ----"Prvotni krik" --------Sadraj --------Pjesme --------Recenzije ----"Oholost..." --------Sadraj --------Pjesme --------Recenzije Kritički osvrti ----"Prvotni krik" ----"Oholost..." Haiku Događanja Nove pjesme |
![]() Poetess / Pjesnikinja | |
[str. 2 od 6] | ||
![]() |
![]() | |
Nalazim posebne vrijednosti u pjesmama "Mrtva", "Čenja", "Končar, Končar über alles", "Rastem". Čini mi se da i pjesma "Svetac" svjedoči o jakim emocijama. U pjesmi "Ruičnjak Verici" prva dva stiha su u redu, jer ne iskazuju direktnu istinu nego pjesničku metaforu istine. Treći postaje potreban zbog sljedećeg stiha (udiem miris tvoga tijela), koji je veoma vaan za prikaz ljubavi kao glavne teme pjesme. Osmi i deveti stih su topli i dobri zbog nesvakidanjeg detalja identifikacije. Tri posljednja stiha su direktni, ali na kraju pjesme smiju i takvi ostati kao saetak. Autorica ima pričuvu ili zalihu veoma snanih osjećanja, a također i talenta da ih odjene u poetsko ruho. Na duhovit i jezgrovit način ove pjesme iskazuju svakodnevne traume velikog broja ena. Među tim traumama najčeće je osjećanje prezrenosti. Kad neka ena osjeti da ju je neki mukarac zavolio, ona njegovo udvaranje tumači kao potovanje. Ona misli da se to potovanje ne svodi samo na erotsko područje nego na njenu ljudsku cjelinu, na nju kao osobu. To samozavaravanje je vrlo ugodno. Međutim, kad mukarčev ljubavni interes prođe, samozavaravanje postaje izvor patnje. Ta psiholoka situacija uglavnom je pozadina svih ovih pjesama. U ovoj poeziji nema mnogo variranja s obzirom na sadraj. Čak i oni prijelazi između najdubljeg očaja prema smirenju ili čak radosti na idu izvan granica opisane psiholoke situacije. Ako je, naime, netko trajno u vezi s osobom s kojom je u svoje doba doivljavao ljubav, onda će se i u budućnosti s vremena na vrijeme javiti naknadni proplamsaji nekadanjih osjećanja. Kada smo ustanovili to je sadraj ovih pjesama, koja ih je ivotna situacija inspirirala, preostaje da promotrimo njihovu formu. Tu ima dosta razlika. Znatan broj pjesama zasluuje dobru kritičarsku ocjenu glede forme: autorica je nala zgodne, precizne oznake koje moemo smatrati umjetnoću. Svevlad Slamnig |
Kada je svoju prvu knjigu naslovila naslovom prve pjesme koju zavrava stihom "Piem kako ja osjećam", a zavrila pjesmom "Resume" i stihom "ivot, to sam ja!", pjesnikinja Dina Franin-Maglajlić jasno je, sebi i čitateljima, kazala kako bi trebalo razumijevati stihove koje podastire na uvid javnosti. Ispisujući sve pjesme u prvom licu, uglavnom razgovornim jezikom, Dina Franin, zapravo slobodnim govorom, iskazuje sebe, svoja (ne)raspoloenja i svijet oko sebe. Jednostavnoću i nedvosmislenoću, u svoj poetski krug unijela je vlastitu osobnost dajući jasno do znanja da, svojom pjesničkom riječju, eli biti zapisivač svakodnevice u kojoj je aktivni sudionik, ukazati na grubosti svijeta koji je okruuje, na gubitke koji joj takav svijet ne moe nadoknaditi. Stoga će rado "odetati" u zaigrano djetinjstvo, u prve ljubavi, u lijepe uspomene. Zaeljet će odrasti, ali joj odrastanje neće donijeti sanjano, očekivano. Njezina "ranjiva dua" vraćat će se u "svoju koljku" jer će biti ispunjena bolima, nemirima, osmaljenoću. Bit će to bijeg od dosade, prosječnosti, sivila svakodnevice u svijetu u kojem nedostaje razumijevanja, ljubavi, iskrenih (su)osjećanja; bit će to bijeg u lijepa mjesta u kojima se ne trpi ponienja, lai, u kojima se sanja sreća, ljubav, njenost... Pjesnikinja će se uzalud pitati: "Pa s kim se druiti, recite mi"? Ona "hoda po ici i krade malo od ivota", a strah ju je od smrti, prolaznosti. Umorna je od briga za sutra i uzvikuje: "Carpe diem!" Sumnje, osamljenost, gorko iskustvo, turobnost, tjeskoba, ravnodunost svijeta - osnovne su tematske odrednice ove lirike, poetski krug "Prvotnoga krika". Stihovi, odmjerene rečenice, smireno i ritmički ujednačeno govore usporenim tijekom o bolima koje lirski subjekt neprekidno doivljava. Govore o autoričinoj privatnosti, njezinim preokupacijama, sudbini u koju je uronjena. Čitajući ih, čitatelju će se ponekad učiniti da ih s pjesnikinjom i sam ispisuje. Koliko god bili osobni, svojom ivotnom prepoznatljivoću brzo postaju i zajednički. Pisane jezikom urbane sredine, često provokativne i sa znatnom dozom ironije, pjesme Dine Franin-Maglajlić odraz su suvremene slike svijeta i autorice u njemu, krik jedne mlade due. Prva knjiga mlade Dine svakako zasluuje čitateljsku pozornost. Josip Pilić |
|
![]() |
![]() |
[str. 2 od 6] |