Dina Franin
Republike Austrije 21
10000 Zagreb (CROATIA)
(+385 1) 3772 233
dinafranin@yahoo.com
Dobrodošli
Moje knjige
----"Prvotni krik"
--------Sadržaj
--------Pjesme
--------Recenzije
----"Oholost..."
--------Sadržaj
--------Pjesme
--------Recenzije
Kritički osvrti
----"Prvotni krik"
----"Oholost..."
Haiku
Događanja
Nove pjesme
![[Dina Franin - Maglajlić]](images/dina256r.gif)
Poetess / Pjesnikinja
![[Popis]](images/gorel.gif){kind=small}
![[Sljedeća stranica]](images/gored.gif){kind=small}
Nalazim posebne vrijednosti u pjesmama "Mrtva", "Čežnja", "Končar, Končar über alles", "Rastem". Čini mi se da i pjesma "Svetac" svjedoči o jakim emocijama. U pjesmi "Ružičnjak Verici" prva dva stiha su u redu, jer ne iskazuju direktnu istinu nego pjesničku metaforu istine. Treći postaje potreban zbog sljedećeg stiha (udišem miris tvoga tijela), koji je veoma važan za prikaz ljubavi kao glavne teme pjesme. Osmi i deveti stih su topli i dobri zbog nesvakidašnjeg detalja identifikacije. Tri posljednja stiha su direktni, ali na kraju pjesme smiju i takvi ostati kao sažetak.
Autorica ima pričuvu ili zalihu veoma snažnih osjećanja, a također i talenta da ih odjene u poetsko ruho.
Na duhovit i jezgrovit način ove pjesme iskazuju svakodnevne traume velikog broja žena. Među tim traumama najčešće je osjećanje prezrenosti. Kad neka žena osjeti da ju je neki muškarac zavolio, ona njegovo udvaranje tumači kao poštovanje. Ona misli da se to poštovanje ne svodi samo na erotsko područje nego na njenu ljudsku cjelinu, na nju kao osobu.
To samozavaravanje je vrlo ugodno. Međutim, kad muškarčev ljubavni interes prođe, samozavaravanje postaje izvor patnje. Ta psihološka situacija uglavnom je pozadina svih ovih pjesama. U ovoj poeziji nema mnogo variranja s obzirom na sadržaj. Čak i oni prijelazi između najdubljeg očaja prema smirenju ili čak radosti na idu izvan granica opisane psihološke situacije. Ako je, naime, netko trajno u vezi s osobom s kojom je u svoje doba doživljavao ljubav, onda će se i u budućnosti s vremena na vrijeme javiti naknadni proplamsaji nekadašnjih osjećanja.
Kada smo ustanovili što je sadržaj ovih pjesama, koja ih je životna situacija inspirirala, preostaje da promotrimo njihovu formu. Tu ima dosta razlika. Znatan broj pjesama zaslužuje dobru kritičarsku ocjenu glede forme: autorica je našla zgodne, precizne oznake koje možemo smatrati umjetnošću.
Svevlad Slamnig
Kada je svoju prvu knjigu naslovila naslovom prve pjesme koju završava stihom "Pišem kako ja osjećam", a završila pjesmom "Resume" i stihom "Život, to sam ja!", pjesnikinja Dina Franin-Maglajlić jasno je, sebi i čitateljima, kazala kako bi trebalo razumijevati stihove koje podastire na uvid javnosti. Ispisujući sve pjesme u prvom licu, uglavnom razgovornim jezikom, Dina Franin, zapravo slobodnim govorom, iskazuje sebe, svoja (ne)raspoloženja i svijet oko sebe.
Jednostavnošću i nedvosmislenošću, u svoj poetski krug unijela je vlastitu osobnost dajući jasno do znanja da, svojom pjesničkom riječju, želi biti zapisivač svakodnevice u kojoj je aktivni sudionik, ukazati na grubosti svijeta koji je okružuje, na gubitke koji joj takav svijet ne može nadoknaditi. Stoga će rado "odšetati" u zaigrano djetinjstvo, u prve ljubavi, u lijepe uspomene. Zaželjet će odrasti, ali joj odrastanje neće donijeti sanjano, očekivano. Njezina "ranjiva duša" vraćat će se u "svoju školjku" jer će biti ispunjena bolima, nemirima, osmaljenošću. Bit će to bijeg od dosade, prosječnosti, sivila svakodnevice u svijetu u kojem nedostaje razumijevanja, ljubavi, iskrenih (su)osjećanja; bit će to bijeg u lijepa mjesta u kojima se ne trpi poniženja, laži, u kojima se sanja sreća, ljubav, nježnost...
Pjesnikinja će se uzalud pitati: "Pa s kim se družiti, recite mi"? Ona "hoda po žici i krade malo od života", a strah ju je od smrti, prolaznosti. Umorna je od briga za sutra i uzvikuje: "Carpe diem!"
Sumnje, osamljenost, gorko iskustvo, turobnost, tjeskoba, ravnodušnost svijeta - osnovne su tematske odrednice ove lirike, poetski krug "Prvotnoga krika". Stihovi, odmjerene rečenice, smireno i ritmički ujednačeno govore usporenim tijekom o bolima koje lirski subjekt neprekidno doživljava. Govore o autoričinoj privatnosti, njezinim preokupacijama, sudbini u koju je uronjena. Čitajući ih, čitatelju će se ponekad učiniti da ih s pjesnikinjom i sam ispisuje. Koliko god bili osobni, svojom životnom prepoznatljivošću brzo postaju i zajednički.
Pisane jezikom urbane sredine, često provokativne i sa znatnom dozom ironije, pjesme Dine Franin-Maglajlić odraz su suvremene slike svijeta i autorice u njemu, krik jedne mlade duše. Prva knjiga mlade Dine svakako zaslužuje čitateljsku pozornost.
Josip Pilić
![[Popis]](images/doljel.gif){kind=small}
![[Sljedeća stranica]](images/doljed.gif){kind=small}