OBJAVLJENE KRITIKE [str. 3 od 6]

Dina Franin Republike Austrije 21 10000 Zagreb (CROATIA) (+385 1) 3772 233 dinafranin@yahoo.com Dobrodoli Moje knjige ----"Prvotni krik" --------Sadraj --------Pjesme --------Recenzije ----"Oholost..." --------Sadraj --------Pjesme --------Recenzije Kritički osvrti ----"Prvotni krik" ----"Oholost..." Haiku Događanja Nove pjesme	Poetess / Pjesnikinja
	[str. 3 od 6]

	"Hrvatska revija", XLVI, svezak 1, Zagreb 1996, str. 220-222 DINA FRANIN-MAGLAJLIĆ: "Prvotni krik", TIPO PRINT, Zagreb, 1995.,str.64, format 20cm, meki uvez Ako bi traili jednu jedinu riječ, koja bi najpreciznije odredila bit i karakter poezije Dine Franin-Maglajlić, bio bi to pridjev: intimistička. Dina je nazvala svoju prvu zbirku po naslovu prve pjesme u njoj: Prvotni krik, to je asocijacija na općepoznati psihoterapijski pojam "primalni krik" svjetski čuvenog američkog psihologa Arthura Janova. To je krik ponikao iz najvećih dubina ljudske due, koja nije uopće romanrolanovski "očarana", ali koja je propatila najranije psihičke traume i odbačenosti, ostavljenosti, nevoljenosti, ozlijeđenosti na najosjetljivijem planu razvoja, rasta i sazrijevanja. Primalni, t.j. prvotni krik opisuje se kao onaj, od koga se dramatično "ledi krv u ilama", od koga "otpada buka sa stropova". Upravo je takav krik i ovaj, koji se doslovno čuje čitajući ovu zbirku, punu potitenosti, bojazni, osjećaja izgubljenosti u vakuumu vremena, a zbog osjećaja fantazirane ili ne, lienosti ljubavi najbliih, onih koji su je i ostavili da pati i strahuje. Kao posljedica tih dječjih mentalnih pozljeda ostala je vulnerabilnost, hipersenzibilnost, ekscitabilnost, iritativnost, pretočena kreativno u ove dirljive stihove, zasićene začuđujućom iskrenoću. Iz ove ispovijedne poezije i privatne poetike izbija ipak ponekad optimizam kao konzekvenca nadvladavanja proisteklog iz snage i moći zdravlja Dinina bića.. Pjesnikinja je iznijela i neke klasične, tradicionalne dileme i trileme ene kao okosnice ivota, enina ustroja, "vječnog enskog", tematike i problematike operacionalizirane ovdje kroz jezik poezije, naizust onako kako jeste, bez uvijanja, minke, ljokica, metaforike, simbolizacije. Ova "narativna" poezija toka svijesti ispunja ovu utu zbirku, ljubomorno utim, koji i utuju, ali i putuju... Ta beskrajna enskost, koja u stvari nije nita drugo do iskonski pandan, dihotom, diploid, dipol iskonske ljudskosti, cijepa i vriti sa ovih stranica. Autorica iz svoje love-hunger pozicije potrebe, nudeći ljubav, nije nailazila na odazive, eksploatirana, neuzvraćena, odupire se trenju ivota, entropiji, sveprodirućem crvu u gredi nekog tamnog tavana, zubu vremena, to ju načinje, često opsjednuta procesom "tako prolazi tijelo" (Sonja Manojlović). Svojom upregnutoću u tjelesnost i trivijalnosti, preokupirana domaćim brigama, u poeziji trai i nalazi vedrog smisla, emancipira "kristalnu kocku vedrine" (Tin). Pjesnikinjino nepristajanje na poraz, ignoranciju, kojoj je nesmiljeno, vječno usamljena, izvrgnuta, motivira ju na iznalaenje prolaza, provlaka kroz zaglupljujuće banalnosti ivljenja, boreći se za osmiljavanje, usadravanje svakodnevnice i ivota kao cjeline bivstva, napose.. Udubljujući se u psihologiju i sociologiju, fenomenologiju blinjih, izvrsno to ocrtava, ali i njihov odnos koji joj naruava homeostaze, spokoje, smiraje, ljepote egzistencije.. Poante pjesama fasciniraju iskrenoću ("Uopće mi ne fali", "Pa s kim druiti se, recite mi?"). U ovim se pjesmama razabiru i preslikavaju trenuci na meandrama i u labirintima svakodnevlja i njegovih falsifikata, aktualni problemi ene u nedoumici i podozrivnosti, razapete, bogate osjećajem.. Dina Franin-Maglajlić unosi u hrvatsku poeziju, osim kune, i druge nove stare stvari, na svje način, oprobane i neiskuane u ovom kolopletu, u ovoj konstelaciji prostih faktora. Budući se gadi alijeniranog, besteinskog, bezivotnog, bestjelesnog "ivota za tehniku i logiku" nekrofilnih (Erich Fromm) čipova i kompjutora, kao i ergoholičarstva, Dina daje prednost promiljanju, sveobilju senzibilnosti, emocija, afekata, radostima, a okruena tugom i zdvojnoću, efemernoću. Odmak od realiteta dostie kulminaciju u sarkazmu, paradoksu, apsurdu, sirealističkom, onirističkom izričaju. Odatle i galgenhumorni prizvuk iznenađujućeg odjeka gnjusoba otuđenih, odurnih stavova od kojih se naa poetesa tako nadmoćno, von oben i bez dlake na jeziku nesmiljeno distancira ne gubeći kritičnost ni uvid..	Dosta toga svjedoči i o načitanosti, a prije svega o genuinoj darovitosti autorice, koja zna koliko, dokle, zato, kada staviti koju riječ s promjerenim osjećajem (ne)umjerenosti i jasnoće, licentiae poeticae, ironijom hiperbole i drugih instrumenata iz arsenala hiperdimenzioniranosti ekspresije, na pravo mjesto, potujući timing, ritam, uvjerljivost, potenciju. A to je zato, jer riječ proizlazi direktno i iz krvi, srca s hrabroću iznoenja svog srca na vlastitu dlanu na trg bana Jelačića, mireći na posljedice "to će ljudi (susjedi) reči". Odupirati se inerciji klajnbirgerovske orijentacije, Dina daje imperative, tjera u javu velikog spavača, čitaoca i konzumenta njene poezije, koji ne moe da ju ne čuje, jer ona, zaboga, vriti.. Teko prepoznatljivih uzora, ne ličeći gotovo ni na koga, autorica je izvorna, skoro se nadovezuje na samu sebe, smiona i samosvojna. Simplicistički modus omogućuje vidjeti ovu poeziju kao to teče potok, rijeka (auto)biografska, mutna, ali i bistra od jasnoće. Ono izrečeno poetskim jezikom, to Dinu smeta u ivotu, moe smetati i ometati mnoge, suspektnost je sveprisutno obiljeje u svijetu gdje je tako malo veselja, a mnogo zamki. Stupice se redaju svakim danom, egzistencijalna poljuljanost i emocionalna nestabilnost, ne samo naeg čovjeka i vremena, generira mnoge tjeskobnosti, kreira uvjete zasičene naočigled bezizlazima i patnjama.. Jedni se brane indiferentnoću, bijegom u sticanje, drugima je vanije biti, ili se pretvarati da (neto) jesu. Dina ih čita (i pie), i jedne i druge. Ima i trećih, poput nje.. Među determinantama poezije Dine Franin-Maglajlić uz provokaciju malograđantine, neosjećajnosti, između grizoduja i ravnoduja, dominira osjećaj za slobodu (slobodu za sebe, za sebe, etc.), koju joj nitko nije dao (dapače, oduzimao), a koju si je sama pjesnikinja dozvolila, poklonila, otela i uzela. U nesuglasju s uvijek prisutnim bolom, Dina se bori za slobodu, koja nije, dakle nikad poklonjena od strane drugih - a za liberalizaciju ene i ljudskog bića općenito. Na tom fonu otpora gotovo svemu to ju je okruivalo, raste i potkrepljuje se ova poezija saturirana zdravljem i zabrinutoću za njega, vitalistički usmjerena ka elanu, u smislu la joie de vivre. Ambiguitet, (pseudo)patetika, posvemanja parodičnost, sposobnost odvajanja bitnog od nebitnog, znanje kada (pre)stati, kada udahnuti - određenja su između ostalih također poetskog iskaza Dine Franin-Maglajlić. Poznavanje (okrutnog i suludog) realiteta dovodi u nedoumicu to je poetesina fikcija, a to stvarnostna fakcija. Autorica uzima skoro poput simboličkog patch work-a elemente (svoje) zbilje i tako pomaknutim ready made postupkom postie impakt (s)tvarnosti u svakoj svojoj pjesničkoj tvorevini. Preneenoj na generalni plan, u ovoj se poeziji, identificirajuć se s pjesnikinjom, moe prepoznati svaki sudionik onih mučnih trenutaka bitka, ivota i svijeta.. Hipereksponiranoću svojih iskaza do bijelog usijanja i visokog sjaja, autorica čitatelja ponekad dovodi u tenziju, u dubioznost, planju, čemu je i sama podvrgnuta i u koju je mreu i sama upletena. Tu je i snaga transfera poetske riječi i odgovor na potencijalnu receptivnost, objanjenje receptibilnosti ovog, na neki način, po otvorenosti, novog, pjesnitva.. Osim pjesnikinje, posebne pohvale zasluuje i autorica ilustracija i likovne opreme knjige Nikolina Ivezić, koja je modernim vizualnim, pojednostavljenim "dječjim" izrazom učinila 14 perocrtea za Dininih 38 pjesama.. Pojava ove zbirke ocrtava i situaciju suvremenog pjesnika/inje na početku objelodanjivanja svojih stihotvora.. Doprinos ove pjesnikinje suvremenim kretanjima nae poezije, osobito zagrebačke, neće ostati zanemaren, za to govori i spremnost kolega po peru da Dini napiu pozitivne recenzije i prosudbe (Branislav Glumac, Majska Ćevanić, Ljiljana iljak i Boro Pavlović).. Ljubomir Radovančević

[str. 3 od 6]

Poetess / Pjesnikinja