Dina Franin Republike Austrije 21 10000 Zagreb (CROATIA) (+385 1) 3772 233 dinafranin@yahoo.com Dobrodošli Moje knjige ----"Prvotni krik" --------Sadržaj --------Pjesme --------Recenzije ----"Oholost..." --------Sadržaj --------Pjesme --------Recenzije Kritički osvrti ----"Prvotni krik" ----"Oholost..." Haiku Događanja Nove pjesme |
Poetess / Pjesnikinja | |
[str. 4 od 19] | ||
posvećeno ocu SLAVONIJA MOGA DJETINJSTVA Osam sati vožnje vlakom a on me čeka jedan mjesec u godini, jedini mjesec u godini za vrijeme školskih praznika. Jedino vrijeme s tobom. Iz mercedesa promatram žitna polja, Dravu, Vukovar, Daruvar, Đakovo - katedralu, jezero Orahovice i Osijek srce Slavonije. A moje dječje srce suzdržano kuca jedan mjesec u godini, jedini mjesec u godini i promatra te da kažeš tko si, i zašto si tako daleko i zašto si nas ostavio i uzalud traži odgovore. I kojim putem treba poći, je li ona govorila istinu kada te nije voljela? I kartamo tač i kupamo se, uvečer grizu komarci i skupljaju se oko svjetiljki umjesto leptira. Korzom se šeće, ti me pokazuješ okolo a ja ne znam tko si i kažeš da ćeš umrijeti prije moje punoljetnosti. I nikada neću znati tko si bio. I ja shvaćam i ne shvaćam i boli me i ne boli me i volim te i ne volim te i ne znam! |
Uvečer Čingi-lingi-čarda, kokte, ćevapi po danu Kopakabana ili bazeni u Borovu, sladoled od lubenice u Vukovaru. Po selima male slične kuće, tople, pitome. I guske i seoski džukci. Kućna pomoćnica, naš irski seter, jutarnji gugut grlica, grmovi hortenzija kraj bunara u dvorištu. Tvoji prijatelji ulizice koji čekaju, lešinari! Tvoje žene, djevojčure, tvoj šarm i prejaka brada i puno znoja i status. Baka, moja baka koja se dosađuje. Kokoši iz dvorišta, ljubimice moje koje kljucaju zlatne privjeske i jedu čokoladu i spavaju jednim okom otvorenim blaga pernata stvorenja za moju igru mjesec dana na godinu do devetog ožujka 1975. Zemlja u Dalju i bijela kuća, vinogradi i voćnjaci - sve tvoje, ništa moje! I sve strano, i moje a tuđe. Tvoje cigarete Kent s bijelim filterom i Old spice mirisna vodica. I te nedjelje u devet sati ujutro kad je javljeno da nema više Slavonije za mene. I sućuti ljudi koje ne volim i oni ne vole mene. Suho oko i praznina do kraja života, vječni rastanak bez riječi. | |
|
[str. 4 od 19] |