Dina Franin Republike Austrije 21 10000 Zagreb (CROATIA) (+385 1) 3772 233 dinafranin@yahoo.com Dobrodošli Moje knjige ----"Prvotni krik" --------Sadržaj --------Pjesme --------Recenzije ----"Oholost..." --------Sadržaj --------Pjesme --------Recenzije Kritički osvrti ----"Prvotni krik" ----"Oholost..." Haiku Događanja Nove pjesme |
Poetess / Pjesnikinja | |
[str. 6 od 6] | ||
. | ||
Zagreb 1997 "Oholost je ženska tvrdi kamik", zbirka pjesama, Bil Commerce,1996. Dini Franin je ovo druga zbirka pjesama. Za prvu zbirku "Prvotni krik" recenzije su napisali profesorica Majska Ćevanić, književnici i pjesnici Branislav Glumac i Boro Pavlović i pjesnikinja Ljiljana Šiljak. Druga zbirka pod naslovom "Oholost je ženska tvrdi kamik" izašla je u nakladi "Bil Commerce"-a (za nakladnika, g. Eduard Šivak) a recenzije su napisali književnici Pero Budak, Anđelko Novaković, Branislav Glumac i Svevlad Slamnig. Dina je krenula u pjesnički život "poput meteora" kako su mnogi rekli. Ona se odjedanput stvorila među nama, proletjela kroz sve pjesničke tribine, izazvala buru komentara i buru interesa. Njena je poezija vrlo ženstvena, vrlo osjećajna ali je osebujna i drugačija od svih koje smo do sada čuli iako je po temama nalikovala na američki naturalizam. Ona je u svim sferama, koje se ogledaju kroz njene knjige, predstavljala novitet. Dina ne podliježe ustaljenim pjesničkim normama. Ona upotrebljava vrlo malo uobičajenih pjesničkih figura ali kod nje nalazimo puno paradoksa, ironije, humora i slično što se isto tako smatra pjesničkim figurama ali kod nas to još nije tako često kao što je to vani prisutno. Dina piše o sebi. Piše vrlo intimno, nije sputana. Vrlo je tipično za nju da govori do zadnjih detalja otvoreno i slobodno. Ona govori o svom razmišljanju, kako gleda na svoj rad i svoju budućnost, o ženama i njihovoj ljepoti, pogledima na drugi spol i vezama koje to često nisu. Pjesme su pisane vrlo spontano i osjećajno. Već po samom naslovu druge Dinine zbirke pjesama vidi se da je birala vrlo arhaične riječi. Prve pjesme u zbirci pisane su malo drugačijim stilom - naslanjaju se na staru književnost. Ostale pjesme pisane su vrlo kratko, telegrafskim stilom. One su kratak način izražavanja misli i osjećaja. A čak su i rečenice skraćene da bi predstavljale jedan mali dnevnik, jedan niz razmišljanja i osjećaja događanja koji se odvijaju oko nje onako kako ih samo ona može do kraja razumijeti a mi ih možemo tek naslutiti. Ostavljaju vrlo snažne dojmove na sve čitatelje i bude u nama sjećanja i razmišljanja o tim temama na naš način ukomponirane u naše vlastite događaje i razmišljanja. Htjela bih još istaknuti i vizualni identitet zbirke pjesama "Oholost je ženska tvrdi kamik" u kojoj je većina pjesama vizualno lijepo složenih, centriranih, dok su ostale pisane kao pjesma u prozi. Želim da Dinine knjige sretno putuju po svijetu i da za sobom povuku još mnoge druge knjige koje će uslijediti. Ljiljana Šiljak |
Zagreb 1997 "OHOLOST JE ŽENSKA TVRDI KAMIK" Dine Franin Maglajlić Knjiga pjesama "Oholost je ženska tvrdi kamik" je druga knjiga pjesama pjesnikinje Dine Franin. Pjesme ove zbirke odišu nepatvorenom osjećajnošću i doživljenošću, kao i htjenju da kaže i ono što se počesto prešućuje i zatajuje a to je ono intimno, ono svoje, a sve u želji istinskog prijateljevanja s čitaocem kojem se povjerava bez sustezanja. U prvom licu pjesnikinja lagonogo demistificira srcolike prozorčiće snova i teške stope na stazi jedne zatravljene sudbine, ali također čuva i dostatnu mjeru sugestivnosti, otvorenosti. Pjesništvo Dine Franin posve je otvoreni dlan, nesuspregnuta osjetilnost, htjenje da se i pod cijenu autosarkazma iznese unutarnje stanje jedne pjevne duhovnosti do cinizma i samoironije pokatkad pjesme vezanoga stiha i metrike navještaju jednu tragalačku, interesantnu mogućnost a možda i budućnost Dine Franin. Zbirka "Oholost je ženska tvrdi kamik" t.j. najveći dio pjesama pripada kategoriji tzv. izravnih poruka ili, da se poslužimo naslovom njene prve zbirke, prvotnih krikova. Autorica naime, sadržaje svoje svijesti ne provlači kroz retortu pjesničkog jezika, nego ide na prvu loptu: obavješćuje nas o predmetima, ljudima i događajima sasvim izravno, često telegrafskim stilom, želeći ostaviti dojam da nam priopćava sažetke autobiografije. Vjerujem da će se mnogi čitalac pronaći u stihovima pjesnikinje koja mora se kazat s vrlo malo riječi, te jednostavno i slikovito dočarava dubinu ljudske usamljenosti, kao i strah pred smrću te želju za ljudskom komunikacijom u življenju gdje je iskrenost najsigurnije zadržati iza zidina našeg emotivnog života radi vlastitog samoodržanja. I na kraju treba naglasiti da su recenzenti ove zbirke pjesama književnici Pero Budak, Anđelko Novaković, Branislav Glumac i Svevlad Slamnig dali pozitivne recenzije te s optimizmom gledaju na pjesničku budućnost pjesnikinje Dine Franin Maglajlić. Zvonko Kvaternik |
|
|
. |
[str. 6 od 6] |